4-dnevni radni tjedan – PODUZETNIČKI SAN ILI JAVA?

Logička matrica d.o.o.
4-dnevni-radni-tjedan-poduzetnički-san-ili-java

Tvrtka iz Zagreba uvodi 4-dnevni radni tjedan – vijest koja je iznenadila i vinula nas van našeg planeta i naše male zemlje. Usprkos mogućoj sveopćoj nevjerici obznanjujem: da, još smo u Hrvatskoj.

Razgovarala: Josipa Celinić
Foto: Dhar media

Situacija baš popu ove, kada pošaljem mail s upitom za suradnju – želim pisati o vama i vašoj poslovnoj odluci– jedan ugodan razgovor s direktoricom tvrtke, koji je više zvučao prijateljskom, a ne službenom razgovoru, ne samo da mi stavlja osmijeh na lice već mi potvrđuje ono što svi znamo: samo veliki ljudi mogu raditi velike stvari.

Ova poduzetnica, uz, usudim se reći, nekolicinu drugih domaćih poduzetnika, ne brine samo o vlastitom uspjehu već i o svojim zaposlenicima, želeći im omogućiti, između ostalog i više vremena za obitelj i privatne obveze.

Samo jedan članak s istraživanjem o vremenu provedenom na radnom mjestu te produktivnosti zaposlenika, članak o promjenama svijesti u radnom odnosu, ponukao je ovu poduzetnicu da reorganizira radno vrijeme svojih djelatnika, uvede novitet u svijet poduzetnika, na oduševljenje ne samo svojih zaposlenika. Iako je želja bila sve odraditi bez medijske pompe, ista je uslijedila nakon što se vijest proširila poduzetničkim te medijskim kuloarima.

Telefon zvoni, a gospođa Renata mi postavlja jedno pitanje: ”Zar je to tako velika stvar? Zar sam ja napravila veliku stvar?”

U mojoj glavi upitnik – pa zar žena ne zna?

Bila je to riječ o internoj odluci gospođe Renate i djelatnika firme, kako ističe, u želji da djelatnici ostvare željenu karijeru a pri tom ne zanemare sebe i svoje privatno vrijeme. Jer doista, često više sati dnevno gledamo članove svoje „radne obitelji“ nego dijete, supruga… U čudu zbog pozornosti koju je dobila, jer dobrih poduzetnika ima još, gospođu Renatu sam uspjela nagovoriti na intervju – bez previše fokusa na tvrtku, na nju, bila je njena želja.

Na pitanja o krutoj domaćoj percepciji poslovanja i svijetlim momentima naše poduzetničke klime, odgovore su nam dali gospođa Renata Šeperić Petak, direktorica i Krešimir Perović, direktor razvoja Logičke matrice, tvrtke za poslovno savjetovanje, s vizijom doprinosa pozitivnim promjenama u društvu.

U odnosu sa zaposlenima za mene su najvažnije osobine: motiviranost, inicijativa, fleksibilnost i prilagodljivost. Timski rad i čvrsta radna etika su baza svih baza.

Logička matrica je agencija za usluge poslovnog savjetovanja, EU fondove, pisanja projekta i provođenja edukacija. Možete li nam u nekoliko riječi predstaviti Vašu tvrtku? Koliko djelatnika zapošljavate i koji su Vaši poslovni prioriteti?

4-dnevni-radni-tjedan-poduzetnički-san-ili-javaRENATA: Logička matrica je mala konzultantska tvrtka koja ima devet stalno zaposlenih osoba. Poslujemo od 2010. godine te nam je prioritet rasti u skladu s našim mogućnostima (financijskim, administrativnim i provedbenim). Rast nam je prirodan i u skladu je s našim poslovnim prioritetima. I još uvijek smo dovoljno uporni, s ciljem zadržavanja kvalitete pružanja naših usluga. Teško je ‘prodavati’ pamet u Hrvatskoj kada svi sve znaju i svi se u sve razumiju.

Prostora za napredak ima još puno, toliko da ponekad imam osjećaj da svaki novi radni dan krećem ispočetka. Ukratko, rast DA, ali na zdravim temeljima, na stvarnoj potražnji za našim uslugama.

POSLODAVAC JUČER – DANAS – SUTRA

Kako je biti poduzetnik i poslodavac danas? Kojom mišlju se vodite u svakodnevnom poslovanju ili što Vam je najbitnije u odnosu s Vašim zaposlenicima?

RENATA: Ja se ne žalim – moj izbor je bio da postanem poduzetnica. Ja u ovu svoju ‘odiseju’ nisam krenula jer nisam imala izbora već sam o pokretanju poslovanja dobro promislila.

Čak sam napisala i mali poslovni plan, što me činilo malo ‘pripremljenijom’ u odnosu na ostale, imajući u vidu da većina Hrvata kreće u poduzetništvo iz ‘nužde’ i bez poslovnog plana. Ništa se kod mene nije desilo preko noći i iza mene su duge godine predanog rada, konstantnog učenja, padanja, podizanja a ponekad i ‘mučenja’. Osobno me smeta stigma poduzetnika u RH – koji je u očima javnosti lopov koji ne plaća plaće, doprinose, koji izrabljuje svoje zaposlenike.

Ima sigurno i takvih – ali oni imaju svoje ime i prezime. Ponekad se osjeća ta naglašena anti-poduzetnička histerija. A porezna represija, zakonodavni tsunamiji, sraz proračunske i prihodovne Hrvatske – već je sve to viđena priča. Živim s time. U odnosu sa zaposlenima za mene su najvažnije osobine: motiviranost, inicijativa, fleksibilnost i prilagodljivost. Timski rad i čvrsta radna etika su baza svih baza.

Prostora za napredak ima još puno, toliko – da ponekad imam osjećaj da svaki novi radni dan krećem ispočetka.

Što mislite, što čini dobrog poslodavca i radnika? Vrijedi li tu ono pravilo da ‘ruka ruku mije’?

RENATA: Dobrog poslodavca čine uključenost, usmjerenje na misiju, odvažnost, učenje, poštivanje tuđe karijere i stvaranje. Kakav god projekt bio, bitno je da se svatko osjeća ravnopravno i dijelom tima. Nastojim biti objektivna prema svakom zaposleniku, poticati kreativnost i inovativnost. Novac vrlo brzo motivira radnike na uspjeh, no za mene kao poslodavca bitno je znati kako postoji i nešto veće od novca.

U mom slučaju ne vrti se sve oko zarade, već mi je bitno poticanje zaposlenika na uspjeh. Naravno da će se usput dogoditi i pokoja pogreška, no nemam drugog načina da potičem zaposlenike na učenje i otkrivanje metoda, a da ne pogriješe. Ne smiju se bojati jer će onda stalno „tapkati u mraku“ zbog straha od neuspjeha/pogreške. Važno je da se ne boje pogreške jer sam mišljenja da na ovaj način potičem konstantnu edukaciju i preispitivanje svih mogućih ‘opcija’ i scenarija.

Potičem, ispravljam i educiram svoje djelatnike. Oni nauče puno od mene, a ja još više od njih. Nitko se ne rađa da zna sve. Biti dobar poslodavac nije odlika koja je urođena već je to nešto što se uči – svaki dan. Da li „ruka ruku mije“? Mislim da – DA. Za mene zaposlenici nisu samo ljudi koji rade za mene, već su to i osobe koje rade na sebi kako bi (iz)gradile karijeru.

4-dnevni-radni-tjedan-poduzetnički-san-ili-java

4-DNEVNA ORGANIZACIJA RADA

Nedavno ste u svoju tvrtku uveli 4-dnevni radni tjedan. Što Vas je ponukalo na takav potez, i kako ste to zamislili?
RENATA: 4-dnevni radni tjedan je samo drugačija organizacija rada. Mi smo zbog rokova ponekad ‘stisnuti’ do granica izdržljivosti pa je onda ok da se ljudi malo odmore – da imaju više vremena za sebe. Planirano ćemo provesti tako da se zaposlenici ‘rotiraju’. Svaki petak ili ponedjeljak jedan od djelatnika, koji je na redu, imat će slobodan dan i ‘posložiti’ si dugi vikend.

Kakve su bile reakcije Vaših djelatnika?

RENATA: U dogovoru s njima – reakcija je bila super i odluka je donesena – idemo probati.

PRODUKTIVNOST ZAPOSLENIKA

Koliko manji broj radnih sati tjedno utječe na produktivnost zaposlenika, dokaz su i slučajevi iz Novog Zelanda, Švedske, Japana… Mislite li da bi promjene u poslovanju i interne radne uvjete moglo mijenjati sve više poslodavaca u budućnosti? Što mislite o Hrvatskoj u tom pogledu?

4-dnevni-radni-tjedan-poduzetnički-san-ili-javaKREŠIMIR: Iskreno se nadam da će i drugi poslodavci „izaći iz okvira“ i postati malo fleksibilniji u organizaciji radnih uvjeta. Na kraju, svima nama je bitan rezultat. Na koji način ćemo ga ostvariti, ne bi trebao biti prioritet. Nekako mi se čini da smo svi postali robovi navika i uvjetovanih obrazaca ponašanja pa tako i poslovnom svijetu.

Puno više se posvećuje pažnje formi a ne sadržaju. Mi u Logičkoj matrici nastojimo biti drugačiji i jedini fokus nam je na kvaliteti naših usluga. Da bismo ga mogli i ostvariti, potreban nam je maksimalan angažman i fokusiranost naših djelatnika. Motiviranost za to proizlazi ne samo kroz četverodnevni radni tjedan, već i kroz druge oblike fleksibilnosti radnih uvjeta (klizno radno vrijeme, mogućnost odlaska s radnog mjesta kad se nešto treba privatno obaviti bez da se za to uzima godišnji i sl.).

Jasno, postoje djelatnosti koje ne mogu na ovakav način funkcionirati jer trebaju biti dostupne i na usluzi građanima konstantno, ali za druge apsolutno postoji mogućnost.

Smanjenje radnih sati tjedno možemo tumačiti kao poželjnu promjenu u današnjici, pogotovo u zanimanjima koja su stresnija i koja nas na neki način odvajaju od privatnog života. Kakve su reakcije Vaših kolega i poznanika koji su također poslodavci?

KREŠIMIR: Većinom su pozitivne reakcije. Makar moram priznati da je bilo i nekoliko negativnih. Negativne su uglavnom bile: „Sigurno ste se na to odlučili jer vam loše ide“. Tu se u stvari vidi ta kruta percepcija poslovanja. Ali nakon što smo objasnili da se ne radi o poteškoćama u poslovanju već, naprotiv, da poslujemo vrlo stabilno, ali da želimo napraviti korak naprijed, i te su reakcije postale pozitivnije.

Neka eksperimentalna smanjenja broja radnih sati su se negativno odrazila na ukupno poslovanje te su u konačnici ukinuta. Bojite li se negativnog učinka i imate li spremnu alternativu svoje odluke?

KREŠIMIR: Iskreno, ne bojim se. Ova naša ideja nije „sveto pismo“ da se moramo držati toga. Cijela priča je zamišljena tako da omogući djelatnicima dodatnu fleksibilnost u radu. Ne bismo ni krenuli s njom da nije pozitivno prihvaćena od njih. Ako im u bilo kojem trenutku neće više odgovarati, uvijek se možemo vratiti na „staro“. Takav je i naš interni dogovor. Nakon šest mjeseci „pilot projekta“ analizirat ćemo rezultate i vidjeti da li nastavljamo dalje i svi prelazimo na četverodnevni tjedan ili ne.

PODUZETNIŠTVO U HRVATSKOJ

Jedan od top-stručnjaka iz područja psihologije rada K. Anders Ericsson, po kojem je Malcolm Gladwell koncipirao pravilo o 10 000 sati – ideji da se stručnjakom postaje nakon 10 tisuća sati rada na određenoj vještini – ustvrdio je da se ljudi dnevno poslu mogu posvetiti maksimalno 4-5 sati, prije nego što krenu zabušavati. Također, neka od prvih istraživanja utjecaja smanjenja broja radnih sati u tjednu rađena su u vrijeme 1. svjetskog rata. Što mislite, zašto nam treba toliko dugo da usvojimo neke dobre stvari koje se pozitivno odražavaju na sve nas?

KREŠIMIR: Ljudi teško prihvaćaju promjene. Ostajemo u svojoj zoni komfora. Tu se osjećamo sigurno. Da je to lako, svi bi se stalno mijenjali. Bez obzira da li se radi o pozitivnim ili negativnim konotacijama.

Nakon šest mjeseci „pilot projekta“ analizirat ćemo rezultate i vidjeti da li nastavljamo dalje i svi prelazimo na četverodnevni tjedan ili ne.

U američkoj tvrtki koja se bavi web-developmentom, četverodnevni radni tjedan na snazi je od 2013. godine. Zaposlenici te tvrtke preko tjedna rade dulje kako bi im petak bio slobodan. Vlasnik ističe da produktivnost nikad nije bila bolja. Mislite li da ćemo u našoj budućnosti biti svjedoci promjena mišljenja poslodavaca i načina poslovanja u odnosu prema zaposlenicima?

KREŠIMIR: Svi smo svjesni problema u kojem se nalazi naše gospodarstvo. Svaki dan nam ljudi odlaze iz države u potrazi za boljim životom. Mi smo sada u kroničnom nedostatku radne snage na tržištu. Jedan od preduvjeta za ostanak i povratak naših ljudi u Hrvatsku su bolji radni uvjeti.

Iskreno se nadam da ćemo naći snage i promijeniti svijest, ne samo poslodavaca već i politike, kako bi se ostvarilo pozitivno okruženje za poduzetništvo. Naši poduzetnici trebaju biti svjesni da su im motivirani i zadovoljni radnici garancija dobrog uspjeha u poslu.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads