Kompetencije – Francuska vs. Hrvatska

Čega nam zapravo nedostaje?

Znanja ili hrabrosti?

Piše: Lea Brezar

Francuska. Nema se tu puno za pisati. Zapravo ima. Francuzi, osim što im zemlja počiva na slobodi, jednakosti i bratstvu te iako po političkoj odrednici nisu komunistički orijentirani, taj mali, a važan osjećaj zajedništva, u toj velikoj zemlji je savršeno očit. No, da ne mislite kako komentiram “gledajući sa strane”, spremila sam kofere, vozila dvanaest sati u jednom smjeru i ovo ljeto s obitelji lunjala Provansom. Tema moje kolumne, koju planiram unazad nekoliko mjeseci, je upravo turizam. Zašto? Zato što se on u našoj zemlji događa slučajno. Iako ga očekujemo svako ljeto, još uvijek ne znamo kakav će nam se dogoditi. Dozvolite mi da budem kritična, obrazložit ću to u kolumni.

Negdje na turističkoj platformi postoje pojedinci koji guraju svoje priče no, iako se često radi i o velikim igračima, nisu u stanju zavrtiti priču oko brenda Hrvatske - jer tu priču trebamo gurati svi. Struka i sustav.

Brendiranje države

Prije nekoliko godina snimali smo “Discover Croatia” s temom koja je nosila drugu sezonu – Legends of Croatia. Neću potanko objašanjavati proces razvoja projekta, puno sam o tome pisala, ali ću se osvrnuti na to kako smo prave neznalice kada je u pitanju hrvatska baština i način na koji je možemo pretvoriti u brend. Hrvatska obiluje stručnjacima po tom pitanju, to nije sporno, no zanima me što nas spriječava da zapravo zagrizemo u brendiranje i pokažemo ono od čega su, već spomenuti Francuzi napravili priču. Pisali smo i o storytellingu, pa ćete i u ovom broju naći neke dobre primjere na tu temu. Hrvatska obiluje tvrđavama, Krapinskozagorska županija ih ima oko dvadesetak, Šibensko-kninska također, od kojih se samo jedanaest krije u NP Krka. Kad spominjemo Knin, spomenut ću i Kninsku tvrđavu – to predivno zdanje u kojemu još uvijek živi legenda o Zmaju i Teni. Oko te tvrđave, druge po veličini u Europi, još uvijek nije ispletena priča koja će biti odrednicom znatiželje turista. Kad se govori o brendiranju države, mi smo razjedinjeni, kao i u svemu.

Da se vratim na Francusku. Pretpostavljam da ste davno čitali, ili ako niste čitali da ste gledali ekranizaciju romana A. Dumasa “Grof Monte Cristo”. Priča koja je nakon knjige, koja je napisana davne 1844., postala legendarna, nadživjela je stvarne zatvoreničke priče iz Chateau d’If-a, a Francuska turistička zajednica ih prepoznala kao brend za sebe i danas to dobro prodaju. Iako u Chateau d’If nećete moći kupiti englesko izdanje te knjige, moći ćete kupiti, recimo zlatnik, koji ćete kao suvenir sretni ponijeti kući.

Hrvatske legende

Herojskih priča o bijegu iz kula i tvrđava Hrvatska ima mnogo, dalo bi se i o tome knjige napisati. Neke su već napisane, samo nisu dovoljno glasno pročitane. Također i priča o zmajevima, osim onih koje nam je donio HBO s “Game of Thrones” ima koliko želiš, a i mi smo ih neke spalili oko Cavtata prije popularnih “Game of Thrones” za snimanja već spomenutog Discovera. Ali još uvijek, primjerice, nismo i ne naplaćujemo ulazak u Kninsku tvrđavu, kao ni to da ta tvrđava ne nudi ništa od sadržaja – osim šetnje. Ni šetnja nije loša ako se od nje napravi brend – ako se poradi da se svi spomenici kulture (čitaj tvrđave) restauriraju u svrhu razvoja sadržaja, pa i šetnje zbog kojeg turisti zapravo pakiraju kofere i putuju na razne destinacije.

Eto još za usporedbu, kad sam već lutala tvrđavama u Provansi, jednog Chateau de Beau zasjenila je, meni najdraža tvrđava – Ključica. Na Chateau de Beau se naplaćuje ulaz – 8 eura, do Ključice je izgrađena staza za šetnju, novcima iz EU fondova, trenutno još uvijek bez inicijative da se i tvrđavi omogući prilaz, pa da se divimo pogledu na Čikolu – s prave strane. Ono što me još ugodno iznenadilo je činjenica da u Provansi ne možete kupiti suvenir koji nije domaći. Made in China – se tamo neće naći. No, postoji još jedna stvar koju u Francuskoj nećete naći, a to je ljubaznost.

Gostopromstvo domaćina

Ono što sam najviše zamjerila na ovom putovanju, je nedostatak gostoprimstva, smiješka na licu domaćina pa i engleskog jezika – kako bismo se mogli lakše sporazumjeti. Na kraju našeg putovanja Hrvatskom, na onom već  pomenutom Discoveru, zaključila sam jedno, a to je da su Hrvati dobri domaćini. Iako nam nedostaje sinergije, osjećaj gostoprimstva je gotovo uvijek prisutan. Barem sam se ja u to uvjerila. Ono na čemu trebamo ozbiljno poraditi je umrežiti struku i državu, pojedince i sustav kako bismo isprepleli znanja i konačno pokazali da svi igramo za isti tim. Brend Hrvatske ne postoji jer ne postoji jasna misija i svrha onoga što Hrvatska jest. Francuzi su davno odredili svoj: “Liberté, égalité, fraternité”. Na nama je da odlučimo koja je to hrvatska vrijednost i da od nje napravimo brend. Ako se ne bojimo, naravno, a u posljednje vrijeme mi se čini da još nismo načisto s time.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads