Može li obrazovanje biti brend jedne države?

može li obrazovanje-biti-brend-jedne-države

Može li obrazovanje biti brend jedne zemlje, to je bilo prvo pitanje koje sam si postavila razmišljajući o tekstu, ipak pišem u Brend kulturi. Moj odgovor je – može samo ako ono uključuje emocije, kao i svako uspješno brendiranje.

Piše: Lea Brezar
Foto: Shutterstock, Waldorfska škola u Zagrebu, DV Pikulica

Razmislimo li malo o fakultetskom obrazovanju u svijetu, zaključit ćemo da smo svi čuli za nekoliko najvećih sveučilišta svijeta – Cambridge, Oxford, Stanford, Harvard itd. Možda je stvar u tome da su Velika Britanija i USA samo sretnije ruke jer su se našli u mnogim ekranizacijama, no rekla bih da to ipak nije sve – biti danas neprepoznatljiv više ni obrazovnim sustavima ne može biti izlika. Važnost obrazovanja je neupitna, no kvaliteta ni u državama koje slove kao razvijene nije uvijek jednaka.

Svjetski Top 20

može li obrazovanje biti brend jedne državeŠto idemo zapadnije i sjevernije u Europi pa i na karti svijeta, raste i postotak iznosa koji države odvajaju po stanovniku za obrazovanje. Stoga je naša susjedna Slovenija, osim što je jedna od najčišćih zemalja svijeta, jedna od „World Top 20 Cost Per Student“ (Izvor NJ MED (New Jersey Minority Educational Development). Vodeće su dakako Luxembourg, Švicarska, USA, Norveška, Austrija itd.

Poznati sustavi obrazovanja u sebi nose vrednote koje smo se nadali da će i Hrvatska prepoznati kao važne, vrednote „škole za život“, no zasad u Hrvatskoj svega 200 škola eksperimentira takav program.

Ne bih ulazila u dubinu sustava na kojima počiva „škola za život“ no osvrnut ću se kasnije na svoje osobno iskustvo u Waldorfskoj školi u Zagrebu te vrijednostima na kojima počiva waldorfska pedagogija.

Neke su nacije predane tome da omoguće svakom djetetu školovanje, stoga se u obrazovni sustav ulaže kontinuirano. Prema „World Top 20 Education Poll“ istraživanju u prva dva tromjesečja može se vidjeti koje zemlje najviše ulažu u kvalitetu obrazovanja, a koja se mjeri rezultatima na ispitima te ostalim pokazateljima za vrtićku dob – 3 do 4 godine, osnovnu školu – 6 do 11 i 11 do 14 godina, srednju školu 14 do 18 godina te fakultet – 18 do 25 godina. Ovim istraživanjem mjeri se između ostalog i sigurnost u školama.

Što je s IQ-om?

Poznato je da je IQ prestao biti jedino mjerilo ljudske inteligencije jer je za stvaran život, interakciju s ljudima, balansiranje između izazova i padova, u odnosima, ustrajnost i proaktivnost – emocionalna inteligencija itekako prednjači.

No, važno je znati da je prosječni IQ Hrvata 96. Mjerenje IQ-a radi se na principu logike, kao što znate može li obrazovanje biti brend jedne državei sami, stoga isključuje emocionalnu inteligenciju. Tijekom godina života on se mijenja, kao što se mijenja i emocionalna inteligencija ovisno koliko ste aktivni i na tom životnom polju, polju osobnog razvoja.

Što idemo zapadnije i sjevernije u Europi, pa i na karti svijeta, raste i postotak iznosa koji države odvajaju po stanovniku za obrazovanje.

Alternativne pedagogije

Vratimo se na sustav obrazovanja i na susjede Slovence koji su dakako shvatili da je važno postaviti temelje za školovanje koje će podržati svako dijete i omogućiti mu rast u svim njegovim aspektima. Tako su primjerice angažirali poznatog sveučilišnog profesora Davida Brierleya da radi na sustavu promjene obrazovanja kao Voditelj projekta za inovacije u obrazovanju pri Ministarstvu obrazovanja
i sporta Republike Slovenije.

David Brierley dolazi s Rudolf Steiner University College u Oslu, waldorfski je pedagog s dugogodišnjim iskustvom u mentoriranju školama, radu na raznim edukacijskim projektima, otvaranju škola i studija i naravno radu s djecom.

David Brierley nas uči kako je učitelj zapravo pjesnik, „poesis“ koji možemo pojasniti kontekstom: učitelj koji učeniku pristupa tako da podučava cijelo njegovo biće.

Sam kaže „Generalno govoreći, mi učenje doživljavamo kao kognitivno, učenje činjenica. Ali učenje je iskustvo cijelog bića. Svako iskustvo učenja uključuje emocije. Učimo jedino onda kada se aktiviraju emocionalni centri u mozgu.

To omogućava da se ono što učimo povezuje s mozgom i srcem. Tada se podiže strastveni entuzijazam i postaje vitalna motivacijska sila. Učenje ovisi o tome hoćemo li učenika uspjeti pokrenuti (ili ostaviti ga statičnim, nezainteresiranim i nemotiviranim)“.

može li obrazovanje biti brend jedne države

U Hrvatskoj se prilikom stvaranja programa kurikularne reforme zanemarila činjenica da alternativne pedagogije (Waldorf i Mon- tessori) imaju već riješen način pripreme profesora za promjene u sustavu podučavanja jer se u tim pedagogijama profesori kontinuirano educiraju i primjenjuju učinkovite metode već stotinjak godina.

Poznata je činjenica da je Waldorfska škola u Zagrebu škola – vježbaonica za sve studente koji slušaju kolegij alternativne pedagogije te onda tim povodom dolaze u obilazak ili/i na praksu. Ono što waldorfsku pedagogiju izdvaja od ostalih pedagogija jest to da su umjetnost i svi njeni aspekti, slikanje, crtanje, rad rukama u drvu, glazba te ples, najvažniji dio kurikuluma.

“Generalno govoreći, mi učenje doživljavamo kao kognitivno, učenje činjenica. Ali učenje je iskustvo cijelog bića. Svako iskustvo učenja uključuje emocije. Učimo jedino onda kada se aktiviraju emocionalni centri u mozgu. To omogućava da se ono što učimo povezuje s mozgom i srcem.”David Brierley

 

David Brierley pojašnjava da mnoga istraživanja pokazuju kako škole sa zaokruženim kurikulumom, gdje je umjetnost esencijalna komponenta, imaju bolje rezultate nego one koje ga nemaju. Brierley je suosnivač studija „Škola za sutra“ u Zagrebu na Institutu za waldorfsku pedagogiju, kao i istoimenog studija u Sloveniji.

može-li-obrazovanje-biti-brend-jedne-države

Za razliku od klasičnog obrazovanja za menadžere s raznim kvalifikacijama, „Škola za sutra“ vas priprema za posve nešto drugo. Ukoliko ste pedagog, ona je izniman nastavak obrazovanja, a ukoliko želite napredovati na polju osobnog rasta i razvoja, ona će vam dati uvide u vaše biće kroz sve njegove aspekte – um, tijelo i dušu.

Škole sa zaokruženim kurikulumom, gdje je umjetnost esencijalna komponenta, imaju bolje rezultate nego one koje ga nemaju.

Gdje počinje obrazovanje?

Što se događa s predškolskim obrazovanjem i koliko se u Hrvatskoj sustav brine o njegovoj kvaliteti? Upoznati smo s činjenicom općeg lošeg stanja u vrtićima pa u tome leži razlog zašto država ne mari ni za alternativne pedagogije: “Kod nas waldorfska pedagogija nije jako zastupljena iz samo jednog razloga, a to je zato što se ne zna puno o njoj.

Stoga hvala na prilici da pričam o svom dugogodišnjem iskustvu bavljenjem i teorijom pedagogije i neposrednim radom u vrtiću, kako bih posvjedočila svu ljepotu i bogatstvo ove stoljetne pedagogije koja zaista odgovara potrebama današnjeg društva, a to je razvoj slobodnog i kreativnog pojedinca“, izjavljuje Jelena Bubenik Hlebec, vlasnica waldorfskog dječjeg vrtića Pikulica.

može-li-obrazovanje-biti-brend-jedne-države

Krilatica waldorfske pedagogije koja u sebi sažima ono što walfdorfska pedagogija jest govori: djeca uče glavom, rukama i srcem, a Jelena dodaje: „Djeca osjete autentičnost i istinu. Kod njih nema muljanja. Zato je rad s djecom toliki izazov i stalni rad na sebi jer svako dijete svakoga dana donosi odgojitelju nove izazove“.

„Posebnost waldorfske pedagogije su gestovna kola i gestovne igrice. Djeca sve uče kroz igru, pa se tako sve što se dešava u prirodi i sve što trebaju naučiti za život, uči kroz stihove, glazbu i pokret. Veliki značaj dajemo ritmu. Ritmu godine, mjeseca, danu. Kada

živimo po ritmu godine, djecu učimo poštivati prirodu i njene zakonitosti.

Sadržaje svih aktivnosti – priča, pjesama, gestovnih kola i igara, biramo u skladu s godišnjim dobima. Naš cijeli vrtić uređen je u bojama koje odgovaraju bojama u prirodi. Postoji i posebno mjesto u vrtiću koje mi nazivamo svetkovni stolić koji djeca obožavaju. Boje tkanina na njemu se mijenjaju kako se mijenjaju boje u prirodi.

Tako npr. u jesen su na stolu jesenski plodovi i lutkica majke Zemlje, zimi dolazi Zimski kralj, u proljeće mali patuljci koje se bude iz sna i tako dalje.

Djeca osjete autentičnost i istinu. Kod njih nema muljanja. Zato je rad s djecom toliki izazov i stalni rad na sebi jer svako dijete svakoga dana donosi odgojitelju nove izazove.

Velika se pozornost obraća i tjednom ritmu pa se tako zna da se svaki ponedjeljak pričaju priče, utorkom imamo euritmiju, srijedom su likovne aktivnosti, četvrtkom lutkarska predstava, a petkom pečemo kruščiće i imamo radne aktivnosti kako bismo sve oprali, uredili i očistili da nas sve lijepo dočeka za idući početak tjedna.“

može-li-obrazovanje-biti-brend-jedne-države

Zašto waldorfska pedagogija?

Što je to što je kod nas presudilo kod odlučivanja o odabiru škole za našu djecu? Roditelji to često rade po inerciji, kvartovska škola je prvi izbor. Mi smo dvojili jer su nas zanimali drugačiji pristupi, sustav koji podržava, a ne potiskuje djetetove potencijale, mjesto koje će biti prirodan nastavak vrtićkog obrazovanja. I odluka je bila jasna, odlučili smo se za Waldorfsku školu u Zagrebu.

Naša je starija kćer sada gimnazijalka, pohađa dvojezičnu gimnaziju, nastavu sluša na hrvatskom
i engleskom jeziku. Nije završila nikakav dodatni program za jezike osim osnovnoškolskog, jer se u waldorfskoj školi jezici uče od prvog razreda, njemački i engleski.

može-li-obrazovanje-biti-brend-jedne-državeOno što me kao roditelja u Waldorfskoj školi zanimalo je prijelaz iz waldorfskog sustava obrazovanja u državni i zaključila sam da sva djeca prolaze jednaku promjenu i da jedino o čemu ona ovisi je karakter djeteta. Ali ono što jest različito i k tome ogromna prednost waldorfske djece je što oni zaista vole školu.

Zainteresirani su za znanje jer su ga primali na veličanstven način, kao bogatstvo koje im je davano cijelih osam godina. I to bogatstvo u njima ostaje kao divno iskustvo, a bez iskustva, David Brierley kaže, ne umijemo naučiti.

Slično mišljenje o waldorfskom obrazovanju dijele mnogi roditelji pa tako i Kolambi Roshi, mama u Waldorfskoj školi u Zagrebu, ravnateljica dječjeg vrtića: “Waldorfsku pedagogiju sam odabrala jer joj je cilj cjelokupno usklađivanje djeteta, njegov emocionalni i duhovni dio, a ne samo intelektualni.

Svidjelo mi se i to što djecu brojčano ne ocjenjuju do 7 razreda, već se osvrt dobiva pismeno uz prijedloge za poboljšanje. Odabrala sam je i zato što jedan učitelj prati djecu svih 8 godina te jer su roditelji u svemu važni i aktivni sudionici. Svidjelo mi se i to što djeca provode puno vremena vani, u prirodi i igri. U takvoj vrsti pedagogije djeca nemaju stresa i odlaze u školu sretna i mirna, a iskustva prijašnjih brojnih generacija pokazuju da su potpuno spremna i za nastavak školovanja i što je po meni još važnije za život“.

Možemo podržati svoje dijete odabirući najbolje moguće obrazovanje za njega i to onda kada ga je potrebno oblikovati – u najranijoj dobi. Kada je njegova ranjivost izložena, a prijemčivost naglašena.

Što nam je činiti?

Ako već ne možemo mijenjati sustav, jer ne ovisi samo o nama, možemo biti inicijatori promjena. Možemo podržati svoje dijete odabirući najbolje moguće obrazovanje za njega i to onda kada ga je potrebno oblikovati – u najranijoj dobi. Kada je njegova ranjivost izložena, a prijemčivost naglašena. Treba mu dati priliku da uči cijelim bićem jer će onda i samo osjećati u kojem smjeru može krenuti u daljnjem obrazovanju.

Gurati dijete u kalupe ‘istosti’ i ne dati mu priliku da pokaže tko je i što je to posebno samo u njemu, stavljajući fokus samo na znanje, suludo je jer ono što se uči bez duše brzo se zaboravlja.

Može li obrazovanje biti brend jedne zemlje, to je bilo prvo pitanje koje sam si postavila razmišljajući o tekstu, ipak pišem u Brend kulturi. Moj odgovor je – može samo ako ono uključuje emocije, kao i svako uspješno brendiranje.

Intervju s Ivanom Vukelić Bonifačić, poslovnom ravnateljicom Waldorfske škole u Zagrebu možete pročitati ovdje.

Tags:

  • Show Comments (1)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads