Ulaganje u OBRAZOVANJE = ulaganje u SEBE

ulaganje-u-obrazovanje-ulaganje-u-sebe

Obrazovanje je ogledalo svakog društva i trebalo bi biti puno cjenjenije nego što je to slučaj danas.

Piše: Vedrana Prevendar
Foto: Markus Spiske Unsplash, Shutterstock

Da je cjeloživotno učenje nešto što je usađeno u čovjekov DNK i da nam to dolazi prirodno, ne pokazuju samo novorođene bebe koje započinju taj proces istraživanjem svijeta oko sebe. Čovjek je po prirodi znatiželjan, a ta predivna karakteristika mu omogućuje da cijeli život ulaže u ono najvrjednije – u sebe.

No, nisu svi ljudi isti i nisu svi jednako znatiželjni. Upravo je ta spoznaja, da imamo izbor iskoristiti tu našu znatiželju, više ili manje, i usmjeriti ju na ono što nas zanima, fascinantna. Ako nedostaje znatiželje, nedostaje želje za učenjem, a time nedostaje znanja. A kažu, znanje je moć. Jedno vuče drugo, pa kako smo onda unatoč toj sasvim jasnoj lančanoj reakciji, ponekad (ili većinom) nezainteresirani za nešto novo, za učenje o nekim novim područjima ili usavršavanjem već dobro poznatih i utabanih staza svojeg znanja?

Ponekad nam se znanje nudi na zlatnom pladnju, potpuno besplatno i dostupno, ali ne znamo ga iskoristiti i razviti. Ili to jednostavno ne želimo.

Ogledalo društva

Obrazovanje je ogledalo svakog društva i trebalo bi biti puno cjenjenije nego što je to slučaj danas. Svi mi ponekad obrazovanje uzimamo zdravo za gotovo i očekujemo da će nam se znanje samo od sebe usaditi u moždane vijuge bez imalo truda i tako potrebne znatiželje.

Prolazimo kroz školstvo često kritizirajući učitelje i profesore u zemlji u kojoj je sustav vrijednosti odavno neposložen i u kojoj je obrazovanje negdje tamo pri dnu piramide, a trebalo bi biti na vrhu. Jer ako je obrazovanje ogledalo svakog društva, ako ono stvara buduće inženjere, doktore, pravnike, profesore, znanstvenike, zašto nam je onda toliko malo stalo do njega?

Čovjek je po prirodi znatiželjan, a ta predivna karakteristika mu omogućuje da cijeli život ulaže u ono najvrjednije – u sebe.

Danas, uz redovno besplatno obrazovanje, od osnovnih i srednjih škola, pa do fakulteta, postoji niz privatnih obrazovnih institucija koje pružaju dodatnu naobrazbu u nekim specifičnim područjima koja ne postoje u klasičnom obrazovnom sustavu.

Za one koji to žele, uvijek ima opcija za učenje i osobno napredovanje. Namjerno sam napisala „koji to žele“, jer su nam mnogima česti izgovori „ne mogu si to priuštiti“, „preskupo je“ i sl. Ok, naravno da netko tko jedva krpa kraj s krajem i tko nema niti za osnovne potrepštine, si to zbilja ne može priuštiti. Ali budimo realni, u našem današnjem društvu olako se dižu krediti za skupe automobile ili putovanja, ali kada je riječ o ulaganju u nešto što je doživotno i što je na kraju krajeva najcjenjenije, za to nam je preteško odvojiti koju kunu više.

ulaganje-u-obrazovanje-ulaganje-u-sebe

Sveznajući profesor

Srećom, danas postoji nešto što se zove internet. Mjesto gdje nam je cijeli svijet na dlanu i gdje možemo naučiti puno više nego što smo toga možda sami svjesni. Uz knjige, internet je postao sveznajući profesor kojeg možemo pitati sve i dobiti odgovor na gotovo sve.

Krojač budućnosti

Ispričat ću vam priču o jednom tako jednostavnom, a tako značajnom životnom putu jednog dječaka. Rodio se u sasvim običnoj zagrebačkoj obitelji i proveo svoje rano djetinjstvo u ljubavi i skladu, najviše uz svoju baku, jer su roditelji puno radili pa je baka preuzela većinu odgoja u svoje ruke. Od malih nogu ga je karakterizirala velika znatiželja, no kako to biva kod sve djece, nije to bilo ništa neobično.

Sve svoje igračke je najprije rastavio, proučavao dijelove od kojih su bile sastavljene i upijao svaki djelić slagalice nekog novog oblika. Vrlo rano je naučio čitati i pisati pa je za njega prvi razred bio poprilično dosadan, jer sve što su tada učili, već je znao. Spletom životnih okolnosti, do svoje 12. godine ostao je bez oba roditelja, barem u smislu značenja te riječi – roditelj. Prepušten sam sebi, povremeno baki, a najviše ulici, u najosjetljivijim godinama razvoja morao je shvatiti da život nije tako bajan i krasan, a značenje riječi preživjeti je morao naučiti iz vlastitog primjera.

Ukratko, život ga nije mazio. Obrazovanje? Obrazovanje je za njega bilo enigma, nešto potpuno nevažno jer nije imao vremena razmišljati o učenju i znanju dok je kao tinejdžer morao raditi i zarađivati za kruh. Nije imao roditelje koji će ga usmjeriti u godinama kada je to potrebno, koji će mu omogućiti normalan životni tijek, koji će mu pružiti toplinu, ljubav i mogućnost učenja i obrazovanja.

Da su znatiželja i učenje naš vlastiti odabir ipak je teže shvatiti kada preživljavaš i boriš se s vjetrenjačama svakodnevice. Nakon 10 godina konobarskog posla u svojim kasnim dvadesetima shvatio je da je sam krojač svoje budućnosti i da ovo gdje je sad nije to što želi od života i što je njegov maksimum.

Ako nedostaje znatiželje, nedostaje želje za učenjem, a time nedostaje znanja.

Otkaz prošlosti

Odlučio je učiti. Dao je otkaz životu iza sebe i prepustio se izazovima novoga gdje su učenje i znanje važni i gdje svu svoju znatiželju koja ga krasi od rođenja može preusmjeriti na nešto novo što ga zanima. Sam, bez pomoći obrazovnih institucija, uz svoju znatiželju, trud i volju, nakon nekoliko godina postao je programer. Programer kojemu svakodnevno stižu nove poslovne ponude, koji je zadovoljan poslom koji radi i uz to i dalje uči i razvija se.

Ovo nije priča samo ovog dječaka već se ona ponavlja u mnogim drugim životima, nešto malo sličnija ili različitija u nijansama koje su nebitne. Priča koju također mnogi neće razumjeti i potpuno shvatiti, jer su uza sebe imali svu potrebnu potporu i usmjerenje za obrazovanjem i jer nije isto slušati o nečijem životu ili ga sam proživjeti. Priča koja mnogima može biti primjer kako je sve moguće uz trud i volju, ali nikako nije moguće bez znatiželje i volje za učenjem.

Nadahnuće

Ovog trenutka na prste jedne ruke mogu nabrojiti ljude i ispričati njihove priče gdje su unatoč putu obrazovanja kojim su krenuli, završili u nekom totalno drugom smjeru, koji ih je možda u nekom trenutku života više nadahnuo i u kojem su pronašli sebe. Nikada nije kasno za naučiti nešto novo ili potkrijepiti svoje znanje nečim ambicioznijim i uzbudljivijim. Ne mora to biti posao koji radite i od kojeg živite. Može biti hobi, nešto što vas ispunjava u vaše slobodno vrijeme, nešto što vas čini boljom osobom ili nešto čime pomažete drugima.

Ipak, ne kaže se uzalud – učiš dok si živ.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads