Ulaganje u budućnost iz kuta Waldorfske pedagogije

WALDORFSKA ŠKOLA U ZAGREBU
ulaganje-u-budućnost-iz-kuta-waldorfske-pedagogije
Razgovarali smo s Ivanom Vukelić Bonifačić, poslovnom ravnateljicom Waldorfske škole i saznali što nudi obrazovanje prema waldorfskom načinu, što misli općenito o obrazovanju u današnjem društvu i koliko je bitno ulaganje u obrazovanje od ‘malih nogu’.

Pripremila: Lea Brezar
Foto: Waldorfska škola

O obrazovanju u današnjem društvu

Društvo danas pristaje na koncept rane specijalizacije, zastupa se ideja izdvajanja grupa djece po njihovoj uspješnosti u nastavnim zadacima. Obrazovanje više nije sredstvo odgoja nego postaje samo sebi cilj. Djeca se promatraju kao mali ekonomski resursi koje treba prepoznati i onda što prije i što bolje razviti kako bi služili tehnološkom razvoju.

Apsurdno je da u današnjem svijetu obilja i blagostanja požurujemo mlade da bi ih što prije upregnuli u sistem proizvodnje i to ne duhovnih nego materijalnih dobara. Civilizacijski gledano, danas bi trebao biti prioritet odgajati odgovornost, empatiju, toleranciju i suradnju. Kakvi će biti mladi ljudi kod kojih takva vrsta odgoja nije postojala, a koji će upravljati moćnim tehnološkim alatima, koji će imati na raspolaganju sve Zemljine resurse? Hoće li ih koristiti na dobrobit čovječanstva ili ne?

Nažalost, sve što se događa oko nas govori u prilog tome da je nešto pošlo u krivom smjeru. Današnji je državni obrazovni sustav u Hrvatskoj zapravo rezultat niza kurikularnih reformi i svoje inertnosti u praćenju bitnih društvenih promjena, odnosno, potrebe da se obrazovanjem utječe na njih. Taj sustav već desetljećima malo vodi računa o emocionalnom biću djeteta tako da je „dizanje ruke“ od odgojne dimenzije u obrazovanju, koje se pri tom dogodilo, zapravo posljedica mnogo toga.

Govorimo li o standardnoj osnovnoj školi, ona je koncentrirana na natjecateljske dimenzije, prikupljanje što boljih ocjena i potvrda uspjeha. One dimenzije koje se ne daju izračunati – kreativnost, emocije, identifikacija, projekcija, želje, radosti i žalosti koje obilježavaju odrastanje i o kojima škola ne vodi računa protjerane su iz škole, a to na jedan način znači i iz društva.

Ono što bi moralo biti bitno je da dijete kroz školovanje doživi sebe kao uspješnog i prihvaćenog pojedinca i da kroz razne izazove razvije i upozna svoje kvalitete i svoje slabosti.

Na sreću nekih, uvijek postoje pojedinci učitelji/profesori koji svojom osobnošću to i dalje nastoje provesti kroz nastavu, ali im propisani nastavni planovi i ishodi učenja to znatno otežavaju. Ono što bi moralo biti bitno je da dijete kroz školovanje doživi sebe kao uspješnog i prihvaćenog pojedinca i da kroz razne izazove razvije i upozna svoje kvalitete i svoje slabosti. Kad kažemo razne, mislimo zaista na sva dostignuća naše ljudske kulture: govor, mišljenje, ples, pokret, umjetnost, rad. I sve bez straha i srama.

Strah i sram su dvije razorne emocije. Danas to nije strah od batina, ali postoji veliki strah od neuspjeha, grešaka, posramljivanja, izoliranja. Gdje ima straha nema slobode, a onda nema ni kreativnog mišljenja.

U našoj Školi njegujemo tople odnose s učenicima, iz kojih se rađaju povjerenje i radost u zajedničkom učenju i radu. Cilj nam je da učenik prepozna svoj talent tijekom obazovanja i da ga nastavi razvijati dalje u srednjoj školi/na studiju, u životu… da uči zbog želje i radoznalosti za znanjem, a ne isključivo zbog rezultata, što je uglavnom osnovni motiv u državnim školama.

O Waldorfskoj metodi i kurikulumu

U našoj metodi i sadržaju nastave ono emocionalno u djeteta, kao i misaono i voljno (to su tri glavna aspekta na kojima se bazira w. pedagogija) mora biti nahranjeno. Tako odgoj kod nas dolazi prirodno na prvo mjesto pa tek onda obrazovanje. No, to ne treba krivo shvatiti. Važno je naglasiti da mi odgajamo i obrazujemo djecu za život, a ne za ocjene.

Upravo umjetnost poučavanja u nastavi koju njegujemo i umjetnički rad učenika koji se prožima kroz sve predmete hrane to emotivno biće djeteta. Na taj način odgajamo i obrazujemo pojedinca koji će dati najbolje od sebe u društvu u kojem živi, a ne po mjeri trenutnih trendova/potreba u društvu. Dugoročno je to za društvo svakako bolje jer takvi pojedinci, koji izrastu u zadovoljne i sretne ljude najbolji su doprinos društvu.

Zato je naša pedagogija univerzalna i funkcionira u različitim dijelovima svijeta, kao i u različitim društvenim i povijesnim okruženjima (Prva waldorfska škola osnovana je u Sttutgartu 1919. g).

Kada govorimo konkretno o waldorfskoj metodi, moramo naglasiti da je usko povezana s kurikulumom koji u potpunosti prati razvojne faze djeteta. Osim što se nastava provodi kroz glavne predmete (hrvatski, matematika, priroda, povijest…) koji uvijek dolaze u blok-satu u prvom jutarnjem terminu (8.00-9.50), takva je nastava podijeljenja na ritmički, glavni i pripovjedni dio. Na taj način djeca obrađuju predviđenu temu kroz različita iskustva.

Isti se glavni predmet poučava svakodnevno kroz 3-4 tjedna (epohalna nastava) te se na taj način zaokružuje cjelina, nakon čega slijedi drugi glavni predmet, opet jedna nova cjelina. Svi drugi predmeti (strani jezici, glazbeni, likovni…) podržavaju nastavnim planom glavnu temu. Na taj se način postiže širina u poučavanju jedne teme, odnosno, interdisciplinarnost koja se danas sve više zagovara u školstvu, ali u školama sustava nije lako sprovediva u praksi.

Volju u djeteta njegujemo i odgajamo kroz predmete poput ručnog rada, vrtlarstva, rada u drvu, a njima su naši učenici obogaćeni i dodatnim vještinama.

Velika pozornost se pridaje umjetnosti u nastavi kojom je prožet cijeli kurikulum što je posebno vidljivo u slikovito ispisanim i iscrtanim učeničkim bilježnicima te scenskim i glazbenim nastupima učenika. Svi naši učenici pohađaju zbor i orkestar i svi sviraju barem jedan instrument. Svi plešu euritmiju. Volju u djeteta njegujemo i odgajamo kroz predmete poput ručnog rada, vrtlarstva, rada u drvu, a njima su naši učenici obogaćeni i dodatnim vještinama.

Istaknula bih još i posebnu metodu koju provodimo u 1. razredu već 9 godina – tzv. pokretnu učionicu, odnosno nastavu kroz različite i fizičke i misaone i umjetničke aktivnosti koje podržavaju biće sedmogodišnjeg djeteta, a provode se u učionici bez klasičnih školskih klupa i stolaca.

Ulaganje u obrazovanje i od “malih nogu”

Čini se, naizgled, da danas roditelji razmišljaju više o ulaganju u obrazovanje. Naime, izbor postoji pa se samim time nameće pitanje odluke – u koji će vrtić dijete ići, koju školu pohađati? Zasigurno se više pozornosti pridaje odluci u koji vrtić upisati dijete (danas se u državnim vrtićima nude različiti programi, a privatnih vrtića ima sve više i više), nego onome što slijedi. To ima veze s osjetljivošću roditelja na dijete predškolske dobi.

Većina roditelja pri upisu djeteta u osnovnu školu pristaje na različite kompromise bez da traži alternativu. Pristaju na natjecateljsku dimenziju i pritisak zbog ocjena koje današnje škole nude, smatrajući pritom da je za dijete bolje da što prije uđe u „mlinac“. Mnogi roditelji fascinirani su rezultatima koje njihovo dijete može postići na određenim područjima pa onda, želeći to podržati, već od malih nogu forsiraju određenu „specijalizaciju“ kod djeteta.

Prema našem iskustvu pak, važno je djetetu pomoći da pronađe ravnotežu, a onda ga podržavati u tome da samo otkrije sebe. Važno je da dijete ima vremena za igru, za druženje, za dosađivanje. Iz ‘dosade’ se rađaju ideje. Današnji su osnovnoškolci već opterećeni očekivanjima i s jedne strane ulažu nadnaravne napore da uhvate korak s „izvrsnošću“, a onda s druge strane traže emocionalni odušak u ekstremnim i često nepoželjnim ponašanjima u slobodno vrijeme.

Bojim se da je ulaganje roditelja u obrazovanje njihova djeteta danas više rezultat njihova planiranja što isplativijih karijera za dijete (okruženje nam to i nameće), a manje ulaganje u osjećaje ispunjenosti i zadovoljstva kod djeteta, čemu bi zapravo jedino trebalo težiti.

Po mom mišljenju jedino iz takvih osjećaja može proizaći i karijera koja za određenog pojedinca ima smisla. Roditelji koji traže drugačije ozračje za odgoj i obrazovanje svoje djece te imaju drugačije zahtjeve i očekivanja od osnovnog školovanja u odnosu na standardnu školu, dolaze i k nama. U tom smislu možemo reći da je zanimanje za našu Školu i waldorfsku pedagogiju u značajnom porastu. Kroz zadnje 4 godine bilježimo porast upisa učenika od 30 %.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads