Pupitres

Otvoren prvi boutique vinske kulture

Vino je radost!

Upravo tu radost i način uživanja želi proširiti Jelena Šimić Valentić, vlasnica nedavno otvorenog Pupitresa. Pupitres nije samo bar, to je boutique vinske kulture – mjesto u čijem svakom kutku možete naučiti nešto novo o vinu, a isto tako barem na trenutak zastati od uobičajene svakodnevne jurnjave i istinski uživati u trenutku, svim svojim osjetilima.

Piše: Petra Sedlanić
Fotografija: Dhar media

Kad vinska škola izađe iz svojih
okvira…

Pupitres je svoja vrata u Frankopanskoj ulici u Zagrebu otvorio početkom rujna, a njegov idejni kamen temeljac bile su vinske škole koje je Jelena pokrenula prije tri godine. Iako ih je održavala na poznatim zagrebačkim adresama, u restoranu Apetit City te u Velvetu, čiji je prostor iznajmljivala, oduvijek joj je bio san imati nešto svoje, a to je mjesto gdje će se okupljati svi koji vole uživati u vinu i koji o njemu žele učiti.

Ideja Pupitresa

„Ideja Pupitresa je da se ljubiteljima vina, onima koji uživaju u vinu i finim stvarima, omogući pristup velikom izboru vina, da imaju na kušanje ona hrvatska, autohtone sorte grožđa. Kako se nalazimo u žarištu svega, u centru smo, želimo da i naši posjetitelji Zagreba imaju na izbor veliki broj vina na čaše koje su autohtone sorte grožđa, da ih posluži hrvatski sommelier, hrvatska sommelierka, da ih posluži konobar kojeg je hrvatska sommelierka obučila. Da naš gost Zagrepčanin, Bjelovarčanin, Zadranin, iz bilo kojeg dijela Hrvatske, da otkud god da nam dođu, da se osjećaju dobrodošlo i da osjećaju da je ovo mjesto gdje mogu odmah iz prve ruke nešto saznati o vinu, nešto fino probati, nešto novo naučiti, produbiti znanje koje sad već imaju,“ objašnjava Jelena.

Cjelodnevni užitak u boutiqueu znanja

Vinsku kartu koja sadrži malo manje od 250 etiketa, Jelena opisuje kao odraz nje i njene osobnosti, znanja o vinu koje je prikupljala dvanaest godina otkako je u ovome poslu. „Htjela sam da bude i edukativnog sadržaja, a i da u svakom momentu u Pupitresu možete iz svakog kuta, je li to ta vinska karta, je li to pogled na zid ili knjiga koju ćete uzeti – u svakom kutku imate nešto čime možete naučiti nešto o vinu,“ rekla je vlasnica Pupitresa. Kako kaže Jelena, budući da se radi o velikoj financijskoj investiciji, ponuda ipak nije mogla ostati samo na vinu, ali svaki je dodatak specifičan i promišljen, pa tako i kava. „Htjela sam da to nije kava koju ima svaki lokal, da to nije industrijska kava pa smo odabrali jednu specijalnu kavu, speciality coffee od Lively Roasters Co., koji prži od sto posto arabice zrna za našu kavu. Naši su konobari prošli intenzivnu obuku spravljanja kave, učili smo sve o kavi i opet to znanje koje smo stekli i mi prenosimo našim gostima,“ kaže Jelena i dodaje kako gosti cijene njihovu dobru kavu koja je rezultat preciznosti kod pripreme. „Pazimo koliko sekundi voda curi, koliko grama  ide na koliko vode, pazimo na apsolutno sve detalje. Isto tako smo gledali i kod ponude žestokih alkoholnih pića. Dakle, apsolutno svaki segment u Pupitresu je mali boutique znanja gdje mi možemo našim gostima koji dolaze uživati, koji se dolaze opustiti, koji dolaze učiti, priuštiti jedno nezaboravno iskustvo,“ rekla je Jelena. Jedan od modula Jelenine vinske škole je i osjetilna analiza jela, pa se tako i ponuda Pupitresa proširila na hranu; Jelena je odabrala pršut, sir, maslinovo ulje i kruh, sve što zajedno s polaznicima vinske škole može analizirati, a tako i gosti imaju mogućnost produbljivanja užitka u vinu. „Gledala sam da to bude vrhunski pršut, izabrala sam izvrstan drniški, a uz to i Gligora sireve. Uzela sam različite kombinacije sirevakako bih ih mogla sljubljivati s vinima, baš da bih mogla iz svoje bogate vinske karte naći savršen izbor“.

Osim toga, u ponudi se pronašla i zanimljiva slastica – sirove torte Mihaele Devescovi, a taj je odabir rezultat vinske radionice na kojoj je Mihaela pripremala sirovu tortu pred polaznicima. „Mi smo pazili i slušali recepte, a zatim sam ja trebala pronaći idealna vina uz tortu. Meni je to bio izazov kao sommelierki. Sjećam se kako su se polaznici osjećali na toj radionici, to im je bilo potpuno oduševljenje, kao nikad do sad. I onda sam rekla, zašto to ne bih imala i sad u svojem boutiqueu vinske kulture,“ ispričala je Jelena koja za svoje goste sljubljuje sirove torte i slatka vina, među kojima dominiraju naša hrvatska, koja želi približiti strancima jer, kako kaže: „naša hrvatska torta s hrvatskim vinom, naše autohtone sorte, tradicionalan način proizvodnje, ima li boljeg“?

Vinsku kartu koja sadrži malo manje od 250 etiketa, Jelena opisuje kao odraz nje i njene osobnosti, znanja o vinu koje je prikupljala dvanaest godina otkako je u ovome poslu.

Trenutak pokreće Pupitres

Upravo joj je komentar gošće iz New Yorka, koja ih je posjetila na njihov drugi radni dan,
dao još veći vjetar u leđa. „Rekla je da inače radi u New Yorku u Michelin restoranu. Nije mogla vjerovati da je nama tek drugi radni dan i rekla je da su odnos, pristup, usluga, na svjetskoj razini, da je oduševljena, a vinsku kartu nije prestala čitati,“ prisjetila se Jelena i dodala da iako je trenutno jako stresno i naporno, kad čovjek ima neku strast, ona ga sama tjera i daje mu elan: „Mene gosti najviše ispunjavaju, kad vidim zadovoljstvo, ja uživam u tome, mene to puni energijom. Želim postaviti standarde na koje sam ja naučila raditi pa tako moj tim i ja konstantno, učimo, učimo, puno učimo.“

Uživati u životu, uživati u vinu

Oduševili su ju i jedan stariji gospodin, njegova kćer i unuka koji su istinski uživali u mirisima i okusima. „Oni su mirisali, uživali, davali su toj djevojčici da prepoznaje arome. Evo, sad sam se naježila. To sve ja radim doma sa svojim sinom – normalno, ne pije, nego mu govorim o vinu, govorim mu o hrani. Učim ga da uživa u životu, da ne trči, da ne juri, da cijeni taj trenutak s kim je u društvu, je li s obitelji, s nekom osobom ili je to samo običan sastanak. Svi mi jurimo, žurimo, trčimo, stvaramo, borimo se. I proleti ti dan, proleti život,“ ispričala je Jelena, koja u tom osjećaju zadovoljstva gostiju vidi poantu svojeg rada jer upravo ju to pokreće za dalje. „Iako se čini da mi cvjetaju ruže; imam 32 godine, otvorila svoj boutique vinske kulture, 268 vinskih radionica, imam sina, kupila stan, ali svi moraju biti svjesni da iza tog stoji ogroman rad. Meni nije teško, ja volim raditi i volim ljude. Radim 15 sati dnevno i ljudi me pune energijom,“ ispričala je Jelena i dodala da „kad imate želju, viziju, cilj i kad radite predano, s čistim namjerama, kad na svom putu koji živite i svaki trenutak koji radite, ako stvarno od srca to radite, ne može vam biti loše, ne može se ništa loše dogoditi.“ Kako kaže, samo treba vjerovati u sebe i biti hrabar, ne treba slušati svoje strahove, ne treba slušati „prijatelje“ koji ti žele dobro, ali će ti ipak nešto reći kako to nije dobro. Kad osjeti neku ideju i viziju, raspravi ju sama sa sobom i sluša svoj osjećaj. „Ako osjetim da je ispravno, da se dobro osjećam, idem i ne stajem,“ rekla je.

„Kad znamo nešto više o hrani i vinu, puno bolje uživamo.“

Spomenuti osjećaj ispravnosti, Jelena je osjetila i za svoju ideju vinske škole. Godinama je radila je kao voditeljica i sommelierka u restoranu Apetit City, a nakon što je ostala trudna i morala ići na čuvanje trudnoće, u njoj se rađala ideja da pokrene nešto svoje. „Radeći u restoranu, gosti su me uvijek ispitivali nešto o vinu. Kako sam sommelierka, uvijek su pitali Jelena, što biste nam preporučili, što je fino, možete li nam reći nešto o ovome vinu… Kad sam pričala gostima o vinu, uvijek sam pričala na jednostavan način, da oni to razumiju i osjetila sam da to radim dobro, u smislu, ne da tražim potvrdu da sam dobra, nego sam osjetila da gosti osjećaju zadovoljstvo kad im ja to pričam, da su to doživjeli,“ rekla je Jelena.

„Imala sam priliku dosta putovati po europskim vinogradima. Imate jedan drugačiji osjećaj i moment kad to vidite uživo i doživite i onda kad to znate prenijeti gostima. Tako se rodila ideja da otvorim svoju vinsku školu, da ljudima koji su potpuni amateri, koji jednostavnovole vino ili žele naučiti nešto više o njemu ili ako stvarno znaju i žele produbiti svoje znanje, prezentiram program na najjednostavniji način,“ prisjeća se Jelena koja je vinsku školu podijelila na tri modula; osnovni, srednji i napredni, koji čine jednu zaokruženu cjelinu vinske škole.

Prvi susret s vinom

Osnovna razina je prvi susret s vinom, gdje polaznici uče kako se vino otvara, kako se skladišti, na kojoj temperaturi se poslužuje, kako držati čašu za vino, kako kušati vino i tko je uopće sommelier, dok na drugoj razini, na „vinskim putevima svijeta“ ulaze malo dublje u tematiku i shvaćaju koliko je to kompleksna materija. „Govorimo o velikim i važnim vinskim regijama u svijetu, učimo razliku između šampanjaca i ostalih pjenušaca i radimo pravu organoleptičku analizu vina, učimo malo u detalje, kako kušati vino analizom putem vida, njuha i okusa,“ objašnjava Jelena koja je treću, naprednu razinu posvetila hrani i vinu kako bi objedinila svoje iskustvo i novostečeno znanje koje je stekla završivši treću razinu u Hrvatskom sommelier klubu. „Učili smo jedan znanstveno-tehnički pristup usklađivanja i pristupanja hrani s ciljem da bi pronašli idealno vino. To me fasciniralo i polaznicima vinske škole sam htjela malo odškrinuti vrata i u taj svijet. Da vide da nije to samo za neke posebne ljude, da je to nekakav snobizam. Ne – svi mi možemo uživati bez obzira na
to kakav standard života imali, a kad znamo nešto više o tome onda puno bolje uživamo, s više strasti. Trenutak je ispunjeniji,“ zaključuje Jelena.

Vino je doista radost

Na pitanje kakav je odnos Hrvata prema vinu, Jelena je rekla: „Možda ćete vi biti prvi koji ste me to pitali, prvi koji ćete ovo napisati: postoji totalno kriva percepcija. Hrvati uživaju u vinu! Kroz 268 vinskih radionica je prošlo više od 8 tisuća ljudi. Tih 8 tisuća ljudi koje je sudjelovalo na radionicama, diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, prenijelo je svojim prijateljima ono što je naučilo, a oni su prenijeli svojim. Ljudi uživaju u vinu, ljudi uživaju u finim stvarima i mora se biti iskren prema vinu, i prema ljudima,“ rekla je Jelena. Isto tako iskreno, Jelena želi svoje goste „zaraziti“ s ljubavi prema vinu. „Planovi su da imamo što više vinskih radionica, što više vinskih večeri, da što više ljudi učimo o vinu. Ja njima uvijek govorim da treba umjereno uživati u vinu. Vino nas ispunjava, vino nas oplemenjuje, vino nas povezuje, vino je radost, vino nas čini hrabrijima, posebnijima, samo čovjek uvijek treba biti umjeren i treba znati uživati,“ rekla je Jelena i dodala da osjeća po gostima tko zna, a tko ne zna uživati i zaključila: „Onaj tko zna uživati, on je sretan čovjek”.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads