Nemoj baciti i zaboraviti, jer ZEMLJA PAMTI!

Zdrav suživot čovjeka i prirode!
Nemoj baciti i zaboraviti, jer ZEMLJA pamti

Zemlja – naš dom, naš planet na kojemu čovjek svojim aktivnostima svjesno ili nesvjesno utječe na stanje okoliša, u većini slučajeva narušavajući ga i ne razmišljajući o posljedicama…

Pripremila: Marina Vardić
Foto: PRESS – Greenpeace, HM, Nestle, Shutterstock

„Ne možemo riješiti neki problem koji smo sami stvorili, istim načinom razmišljanja kojim smo ga i stvorili“. Ove inspirativne riječi potaknule su me na razmišljanje o uvijek aktualnom problemu zaštite okoliša. Pitam se zar smo mi ljudi toliko neobazrivi na ono što nam pruža uvjete za život, prirodu, da nas jednostavno nije briga što joj to činimo svojim ponašanjem.

Kršimo li namjerno pravila koje nam je postavila majka priroda?

Čovjek svojim aktivnostima svjesno ili nesvjesno utječe na stanje okoliša, u većini slučajeva narušavajući ga i ne razmišljajući o posljedicama tamo negdje bačene plastične boce.

Čovjek je stvorio tu istu bocu koristeći energiju i materijal koji mu je pružila Zemlja, ali kako je ta boca potrošni materijal za jednokratnu uporabu, ubrzo postaje otpad koji se sve više i više gomila i postaje veliki problem današnje populacije. Znanstvenici nas upozoravaju kako nismo svjesni da već odavno pijemo i jedemo smeće koje sami stvaramo.

Nije li to najveća ironija kojom narušavamo vlastito postojanje!

„VIŠE CVIJEĆA MANJE SMEĆA“

Danas sve više svjesni problema otpada kojim se zatrpavamo, počinjemo se okretati obnovljivim izvorima energije, pazimo na čistoću zraka, vode, ali i same zemlje potičući populaciju na odvajanje i recikliranje otpada. Kao i većina milenijalaca i dalje dobro pamtim akciju „Više cvijeća manje smeća“ kojom se u svijest svih nas urezala odgovornost prema našem planetu Zemlji.

Možemo li zadržati više cvijeća nego smeća kršenjem pravila poslovanja velikih industrija o kojima toliko ovisimo, a koje toliko ovise o prirodi koju narušavaju? Mogu li neke industrije kao što je tekstilna, ujedno i jedan od najvećih zagađivača okoliša, poslovati u skladu s prirodom, odgovorno se odnositi prema njoj, a pritom pozitivno poslovati?

Nestlé Adriatic

IRENA KURTANJEK, voditeljica korporativnih komunikacija, Nestlé Adriatic

Globalna proizvodnja plastike se s 2 milijuna tona godišnje u 1950. godini povećala na 300 milijuna tona u 2018. godini. Većina proizvodnje plastike namijenjena je pakiranju hrane i pića, a koja nakon upotrebe završava u okolišu, posebice rijekama i oceanima, narušavajući tako eko-sistem. Iako pakiranje u plastičnu ambalažu ima ključnu ulogu u dostavljanju hrane i pića potrošačima na siguran, ali i praktičan način, tvrtka Nestlé (kao i druge tvrtke) uočila je ovo važno pitanje.

U travnju 2018. godine kompanija se javno obavezala da će do 2025. godine 100% naših pakiranja biti od materijala koji će se moći ponovo iskoristiti ili reciklirati. Kompanija Nestlé posljednjih je godina napravila značajan napredak u smanjivanju količine ambalaže koja se koristi za proizvode, istovremeno osiguravajući njihovu kvalitetu i sigurnost.

Do kraja 2017. godine uklonili smo više od 100.000 tona ambalažnih materijala iz naših proizvodnih procesa. Za bolju predodžbu, to je jednako 10 Eiffelovih tornjeva.

Kontinuirano radimo na povećanju udjela reciklirane plastike koju koristimo u našoj ambalaži, a uz promjenu pakiranja, u suradnji s našim partnerima razvijamo bolje sustave za upravljanje ambalažnim otpadom, uključujući učinkovite postupke recikliranja.

Više informacija nalazi se na linku:

https:/www.nestle.com/What is Nestlé doing to tackle packaging waste?

PRAVILA SU TU DA SE KRŠE

Možda se odgovor na ovo pitanje krije u poslovanju jednog od najvećih globalnih brendova – H&M. Politika kojom pokušavaju poslovati, poštujući prirodu, možda je samo rezultat skandinavskog načina života, a možda proizlazi iz svijesti brenda, da bez prirode nema budućnosti.

Želja da budu drugačiji u ovome slučaju je bila dovoljna za kršenje pravila poslovanja tekstilne industrije. Po svim kriterijima i mjerilima H&M bi trebao biti jedan od najvećih zagađivača našeg planeta kao i ostale tekstilne industrije, no ovaj brend je pokušao promijeniti pogled na tekstilnu industriju i biti drugačiji.

Svima dobro znana akcija zamjene stare odjeće za popust na sljedeću kupnju dolazi iz H&M-a. Pitamo se kakve to koristi H&M može imati od naše stare odjeće i kako im je isplativo još uz sve to ponuditi nam popust na sljedeću kupnju? Odgovor se krije u preradi stare odjeće, njezinu recikliranju i ponovnom korištenju.

Dakle, vi H&M-u besplatno dajete tekstil od kojeg će oni ponovno napraviti odjeću koju ćete vi ponovno kupiti i tako u krug. Na taj način H&M ne mora proizvoditi nove materijale u potpunosti, smanjuje se bacanje tekstila u okoliš, vi dobijete popust na sljedeću kupnju i svi smo na profitu, kako H&M, tako i priroda, ali i mi sami. Odjeća koja se reciklira postaje dio posebne kolekcije, a višak dobivene rabljene odjeće donira se u H&M zakladu i daje se potrebitima.

Na ovaj način H&M uvelike smanjuje zagađenje proizašlo odbacivanjem starog tekstila. Vjerojatno ćemo se svi složiti s činjenicom kako je ovo pravi primjer pozitivnog kršenja pravila!

Nemoj baciti i zaboraviti, jer ZEMLJA pamti

BITI DRUGAČIJI KLJUČ JE USPJEHA!

Sve poznatiji francuski brend tenisica Veja, koji su popularizirale trandseterice, odlučio se istaknuti među divovima te industrije svojom politikom poslovanja po ekološkim principima. Veja se ni na jedan način ne oglašava te posluje poštujući etička načela proizvodnje.

Materijali korišteni u proizvodnji ovih tenisica su organski, od pamuka iz Brazila, gume iz amazonske prašume do reciklirane plastike. Tenisice se proizvode u dostojanstvenim uvjetima za radnike, poštujući svakog sudionika proizvodnje, od radnika u tvornici, proizvođača materijala do glavnih suradnika.

Veja koja se polako uzdiže od 2005. godine pokazatelj je da se može opstati na tržištu poštujući prirodu i ljude koji sudjeluju u proizvodnji proizvoda.

Ako je moguće imati tenisice, nastale iz organske proizvodnje materijala, bez uporabe ikakvih kemikalija ili pesticida kako je moguće da to još uvijek nisu prepoznali veliki brendovi i pozitivno promijenili pravila tržišta koja ionako sami nameću?

NULTI UTJECAJ NA ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA?

Jedna od najvećih kompanija na svijetu trudi se unaprijediti kvalitetu života i doprinijeti zdravijoj budućnosti svih nas. Nikada ne biste pomislili da jedan od divova prehrambene industrije, Nestle, teži nultom utjecaju na onečišćenje okoliša.

Pitate se kako div prehrambene industrije koji bi po svim pravilima poslovanja trebao vršiti pritisak na prirodne resurse, može poslovati u skladu s prirodom, zvuči nemoguće? Odgovor se krije u brizi za budućnost ili bolje reći buduće generacije.

Nestle nastoji smanjiti onečišćenje, prije svega vode, jer kao jedan od divova prehrambene industrije upravo ovisi o tom dragocjenom resursu kojeg je sve manje i manje.

Voda je ključan resurs za njihovo poslovanje, stoga se brend odlučio stvar uzeti u svoje ruke prije nego li bude prekasno. Pitanje je, kako opstati na tržištu prehrambene industrije ako proizvode ne možete proizvesti jer nemate ključan resurs?

Voda nam je potrebna svakodnevno kako u industriji tako i u našim životima, bez nje jednostavno ne možemo, ona je dragocjenost koja bi trebala biti dostupna svima gdje god se nalazili na našoj planeti Zemlji. A upravo nemogućnost opstanka bez vode potaknula je ovaj brend na smanjenje proizvodnje plastike.

Svjesni činjenice kako svojim proizvodima koji se pakiraju u plastičnu ambalažu postaju jedni od većih za- gađivača, Nestle se odlučio na velike promjene, naime obvezali su se da će do 2025. godine sva pakiranja biti od materijala koji će se moći reciklirati ili ponovno iskoristiti.

Nestle svojom veličinom i utjecajem može napraviti velike promjene, može biti vođa ostalim kompanijama i pokazati, usmjeriti ih, u poslovanje uz smanjenu emisiju stakleničkih plinova, poslovanje uz korištenje obnovljivih izvora energije ili biti uzor drugima kako se proizvodi mogu pakirati i u ekološku prihvatljive materijale.

Prekršiti „negativna“ pravila industrijskog poslovanja nije lako i traži puno napora, planiranja i odricanja, ali prekršiti ih zbog viših ciljeva, itekako se isplati. Možda je upravo Nestle na tragu kreiranja novih pravila poslovanja kojima je cilj zaštita nas samih, našeg planeta i prije svega našeg opstanka.

JE LI EUROPSKA UNIJA NA POČECIMA SPAŠAVANJA POPULACIJE?

Europska unija pokušava smanjiti udio korištenja fosilnih goriva u dobivanju energije te u tome uspijeva jer je već skoro dosegla cilj koji si je zadala, a to je dobivanje 20% ukupne energije iz obnovljivih izvora energije do 2020. godine.

Kršenjem nepisanog pravila koje kaže da energije nema bez fosilnih goriva, Europska unija je na počecima spašavanja naše populacije.

Danska koja je u svemu ‘naj’ pa tako i u odgovornom ponašanju prema okolišu, u određenim danima može ne samo proizvesti dovoljno električne energije dobivene energijom vjetra, za svoje potrebe, već njom može opskrbiti i dijelove zemalja u svojoj okolini. Osim smanjenja udjela u korištenju fosilnih goriva, europarlamentarci su i zagovornici potpune zabrane korištenja plastike za jednokratnu uporabu, odnosno plastike za čije korištenja postoji alternativa.

Zdušno zalaganje parlamentaraca o ovom pitanju nije čudno, ako uzmemo u obzir da je plastika najveći problem s kojim se suočavamo. Procjenjuje se da na godišnjoj razini u svjetskim morima i oceanima završi oko 12,7 milijuna tona plastike; uzmemo li u obzir da se plastikom koristimo već 60ak godina, dolazimo do brojke od 150 milijuna tona plastike koja se nalazi u našoj okolini.

Osim što plastika čini 86% otpada u svjetskim morima, njezino gomilanje uzrokuje i milijunske gubitke u turizmu i sektoru ribarstva, ali i ono najvažnije – predstavlja opasnost za naše zdravlje. Europska unija treba se oduprijeti i promijeniti pravila suživota s plastikom jer ako ih ne promijeni, uskoro ćemo imati više plastike nego riba u našim morima.

Nemoj baciti i zaboraviti, jer ZEMLJA pamti

JEDNA OD ČIŠĆIH ZEMALJA SVIJETA

Hrvatska, koja se u brojnim stvarima ne može mjeriti sa zemljama poput Danske, smatra se jednom od čišćih zemalja svijeta, naime, Hrvatska je među 20 najčišćih.

Prema podacima zagrebačke Čistoće na području grada Zagreba nalazi se približno 6000 spremnika
za odvojeno prikupljanje otpada na javnim površinama. Povećava se i broj zelenih otoka na javnim površinama, broj spremnika za plastiku, papir i staklo, a od 2015. godine odvojeno se prikupljaju otpadni tekstil i odjeća.

Isto tako od 2016. godine odvojeno se prikuplja i papir od individualnih korisnika.

Nemoj baciti i zaboraviti, jer ZEMLJA pamti

INTERVJU – MARIJA TOMAC I PETRA ANDRIĆ – voditeljice kampanje i komunikacija u Greenpeaceu

Smatra li Greenpeace da je Hrvatska na dobrom putu u ostvarivanju života u skladu s prirodom? Koliko Hrvatska ide ukorak s razvijenim zemljama što se tiče odnosa prema otpadu (recikliranje, sortiranje) odnosno koliko smo ekološki osviješteni u odnosu na druge zemlje Europe?

Možemo reći da je ukupno stanje okoliša u Hrvatskoj zadovoljavajuće, ali uglavnom je to zbog slabije gospodarske razvijenosti zemlje, što znači da je na nesigurnim temeljima. S druge strane, ne možemo se baš pohvaliti ekološkom osviještenošću. Primjera radi, u odnosu na druge zemlje Europe, stojimo loše po pitanju odvajanja otpada. Cilj EU-a za 2020. godinu je da se 50% komunalnog otpada odvojeno prikuplja za reciklažu, a po posljednjim dostupnim (preliminarnim) podacima Hrvatska je tek na 28%.

Također, iako se hvalimo dostizanjem ciljeva EU u pogledu obnovljivih izvora energije, zapravo je većinom riječ o starim velikim hidroelektranama i grijanju na drva. Hrvatska ima ogroman potencijal za korištenje „novih“ obnovljivih izvora energije – prvenstveno energije sunca, koji se sustavno zanemaruje.

EU igra značajnu ulogu utjecajem kroz politike zaštite okoliša, financiranjem zaštite okoliša i kroz analizu stanja u Republici Hrvatskoj.

Koji su najveći ekološki problemi s kojima se suočava Hrvatska?

Kao i cijeli svijet, i Hrvatska se počinje suočavati s rastućim problemom klimatskih promjena. Iako se stupanj ili dva više ne čine mnogo, utvrđeno je da već sada klimatske promjene dovode do povećanja intenziteta i učestalosti suša i toplinskih valova koje doprinose požarima; povećanja oborina koje dovode do češćih i jačih poplava, otapanja ledenjaka koji dovode do porasta razine mora i sl.

Posljedice za ljude uključuju porast zdravstvenih tegoba i smrtnosti. Drugi problem koji bismo istaknuli je kultura bacanja („throwaway culture“) koja za posljedicu ima stvaranje ogromnih količina otpada, prvenstveno plastičnog. Velike količine plastike dospijevaju i u okoliš gdje štete životinjama koje se mogu zaplesti u plastiku ili se ugušiti njome. Dodatan problem je i raspadanje plastike na sitnije komade tzv. mikroplastiku.

Osim direktne štete po životinje koje ju mogu zamijeniti za hranu, istraživanja pokazuju da je mikroplastika pronašla put i do nas – preko pitke vode i naših tanjura.

Dobra vijest je da još uvijek imamo vremena riješiti oba ova problema, ali moramo djelovati žurno. Pritom je važno da kao pojedinci usvojimo navike koje će se pozitivno odraziti na svijet oko nas, ali i da odlučno pritisnemo tvrtke i vlade da poduzmu korake kojima će se osigurati bolja budućnost za naš planet.

Kako ste došli na ideju postavljanja skulpture kitova na glavni zagrebački Trg?

Posljednje dvije godine u Hrvatskoj provodimo kampanju protiv plastike za jednokratnu upotrebu. Pri tome se osobito fokusiramo na Jadran jer naše more trpi posljedice prekomjernog korištenja plastike
i neadekvatnog gospodarenja otpadom. Kitovi su povremeni posjetioci našeg mora, ali globalno su simbol mora i oceana, a i svojevrstan simbol Greenpeacea.

Skulpturom kitova koji izranjaju iz mora prepunog plastičnog otpada htjeli smo ukazati na posljedice koje priroda i životinjski svijet trpe zbog našeg neodgovornog ponašanja. Iako je recikliranje nužno, važno je istaknuti da nije dovoljno za ukupno rješavanje problema – globalno se manje od 10% plastike reciklira.

Moramo se odmaknuti od kulture bacanja i okrenuti se višekratnim materijalima.

ZEMLJA PAMTI

Kada smo se već dotaknuli Hrvatske i Zagreba, spomenimo kampanju koju je Greenpeace u listopadu ove godine proveo u centru Zagreba. Kampanja je privukla pažnju svih nas jer su aktivisti niti više niti manje na središnji zagrebački Trg postavili šestmetarsku skulpturu kitova, koji izranjanju iz zagađenog oceana, prekriveni najlonskim vrećama.

Aktivisti ove svjetski poznate organizacije pažnju i interes populacije dobivaju upravo organiziranjem kampanja koje izazivaju čuđenje.

Greenpeace na nesvakidašnji način pokušava usmjeriti našu pažnju na probleme koje sami stvaramo, a tiču se prije svega našeg opstanka.

Cilj ove kampanje je bio skrenuti pažnju na ubrzanje i bolje provođenje europske Direktive o plastici. Pažnju su doista izazvali jer kampanja je doživjela veliki odjek u javnosti instalacijom koja je na središnjem Trgu bila postavljena svega jedan dan. Greenpeace naglašava kako je naša planeta sve više i više zagađena upravo plastikom za jednokratnu uporabu te su na ovaj način htjeli skrenuti pažnju svakog pojedinca na vlastite postupke i naglasiti individualnu odgovornost svakoga od nas.

Zašto ne bismo odlazili u kupovinu s platnenim vrećicama za višekratnu upotrebu umjesto kupovali plastične vrećice koje ćemo nakon jedne upotrebe baciti i zaboraviti? Zaboravljamo jednu stvar u cijeloj ovoj priči, a to je da Zemlja itekako pamti.

DOBRO DOŠLI NA ZLARIN, OTOK BEZ MOTORNIH VOZILA I PLASTIKE!?

Pitanje problema jednokratne plastike pokušava riješiti i mali hrvatski otok Zlarin.

Projekt „Zlarin-otok bez plastike“ osmislile su mlade aktivistice, otočanke, kako bi pokušale zaustaviti zagađenje onoga čime se najviše ponosimo, a to je naše Jadransko more.

Pilot-projektom pokušava se spriječiti dotok jednokratne plastike na otok u sljedećih godinu dana. Kako na Zlarinu živi svega dvjestotinjak stanovnika, a u vrijeme ljetne sezone otok vrvi turistima, ovaj projekt je idealna prilika kako bi se pokazalo da je život bez plastike moguć.

Projekt ima i veliku potporu lokalne zajednice koja ne može dočekati Zlarin bez zagađenja. Otočani su shvatili da se korištenje plastike može smanjiti jedino sprečavanjem njenog dotoka na otok. Cilj je projekta ove godine zamijeniti jednokratne plastične vrećice platnenima, u potpunosti izbaciti plastične slamke, a plastične čaše i pribor za jelo zamijeniti ekološki prihvatljivim rješenjima.

Svoju posebnost i zdušno zalaganje za prirodu Zlarin je pokazao i zabranom korištenja motornih vozila.

Otok Zlarin je odlučio biti drugačiji, slobodan od plastike i pomoći Jadranskom moru. Promjenu ne može izazvati veliki sustav namećući je, već svaki pojedinac posebno shvaćajući bit promjene, a to nam je pokazao upravo otok Zlarin dokazujući mogućnosti života bez plastike.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads