Marina Orsag: OTVORI kutiju i proširi vidike

Marina Orsag: OTVORI kutiju i proširi vidike

A ljudima treba stvaranje i treba im da im svako malo netko pokaže nešto novo, proširi vidike
i otvori svijet. Nažalost to se najčešće ne radi, već se podilazi publici i konzumentima.

Piše: Marina Orsag
Foto: Tina Kadoić

U pravilu će većina nas reći, pravila su tu da se krše. Dopustite mi da istupim iz tog pravila i kažem da ja osobno ne smatram tako. Ne sva pravila. Iako je, na papiru, postovima i slično, „simpatično“ i kul biti anarhist i živjeti izvan svih pravila, u stvarnom životu to baš nije tako.

Kršiš zakone/pravila države – ideš u zatvor. Ne baš simpatično i kul. Kršiš moralna i ljudska nepisana pravila – povrijediš i oštetiš ljude. Također ne baš simpatično i kul.

Tako da osobno nisam za kršenje takvih pravila već samo onih koja sprečavaju razvitak i boljitak društva. Naravno, ima još pravila koja se ne bi trebala kršiti, međutim ovo nije kolumna o tim pravilima.

Ovo je kolumna o onim pravilima koja se trebaju kršiti, onim pravilima koja kad kršiš jesi simpatičan i kul, odnosno ova kolumna uopće nije o pravilima već o dvije stvari, dva pojma, stanja koja ne bi smjela podlijegati nikakvim pravilima, a to su kreativnost i mašta. Dvije stvari na koje ne možeš staviti kvotu ili ih staviti u okvire, šprance, kutije, pravila jer gube sav smisao.

Kada smo bili mali, stvarali smo najčudnije stvari jer nismo razmišljali o pravilima i složili bismo puno bolje građevine od Lego kocaka kada ne bismo gledali u knjižicu s uputstvima. A kada odrastemo, sve je s uputstvima. Čak i kada se traži kreativno rješenje.

Većina onih koji traže takvo rješenje od druge osobe, daju uputstva, postave pravila i stave ono što žele u kalup i nazad dobiju ono što kreativna osoba najbolje može smisliti unutar traženih gabarita. I prođe to nekad u redu i dobije nekakav odaziv, ali ništa posebno. Jer se nije dalo slobode u kreativnom razmišljanju izvan kutije i jer se nije htjelo saslušati kada je kreativna osoba rekla, a možda kad bi…

Oni koji shvate da ako su tražili kreativno rješenje od druge osobe, moraju toj osobi dati slobodu i spremni su saslušati sve što taj mozak može izbaciti, najčešće dobiju inovativno i kreativno rješenje s odličnim rezultatima i krenu postavljati trendove, odnosno oni koji nisu bili spremni razmišljati izvan kutije, sada prate i kopiraju one koji jesu, iako su im se u početku možda smijali.

Jedno moje osobno iskustvo s možda kad bi… je kada su me tražili iz jedne agencije da osmislim copywrite za kampanju sa jednom poznatom pjevačicom i benzinskom pumpom, i da se aludira na seks. Nakon dva tjedna „brainstormanja“ donijela sam sve što sam osmislila, ali sam na sastanku predložila da bi možda toj pjevačici bilo draže da se prestane ići na seks već da je se stavi u drugi plan i da se osobe ispred nje u redu tretiraju kao zvijezde, a nju se ignorira jer na toj benzinskoj svaki kupac je zvijezda.

Tri tjedna nakon toga promijenjen je cijeli koncept kampanje i moja izjava „svaki kupac je zvijezda“ postala je slogan za tu kampanju. Dakle klijent je prihvatio možda kad bi…

Naravno, nemojte misliti da nemogućnost izlaženja izvan okvira i zatvaranje u kutiju ne vrijedi i za same kreativne osobe. Najgore je kada takva osoba sama po sebi upadne u šprancu, radi stvari preko k… i samo i isključivo zbog novca. Tada i kreativna osoba gubi sav smisao jer svoju kreativnost i maštu ne koristi više za stvaranje, već za odrađivanje.

A ljudima treba stvaranje i treba im da im svako malo netko pokaže nešto novo, proširi vidike
i otvori svijet. Nažalost to se najčešće ne radi, već se podilazi publici i konzumentima.

Nikad neću zaboraviti sastanak na jednoj televiziji na kojem nam se objašnjavalo da jedna jako loša i zaglupljujuća emisija ide već sedmu godinu jer to naš narod najviše gleda. A nema ništa pametnije u ponudi.

I na pitanje ne bi li gledali bolji sadržaj da im se omogući i educira ih se kvalitetnijim sadržajem, jer nisu li zato mediji tu, odgovoreno nam je da mediji nemaju šta educirati ljude već im dati da gledaju ono što po statistici žele. Po statistici, iako nema ništa pametnije u ponudi.

Stavljanjem publike u kutije i gabarite dobija se sve zatupljeniji narod bez ideja. A ne želimo to.

I zamislite da je svaki put kad je netko poželio pokrenuti nešto novo što ne postoji i kad im je (a sigurno je) rečeno „ma nema šanse, to ti u pravilu neće uspjeti“; da su samo rekli – aha, ok, onda ništa. Ne bi 99% toga bilo oko nas. Tako je i u marketingu i copywritingu, da se svi strogo drže pravila i okvira, ne bi bilo toliko genijalnih stvari.

Možda malo blesav primjer, ali jedna od najdražih marketinških promjena u zadnjih desetak godina mi je nešto što je doslovno počelo iskakati izvan okvira, a to su jumbo plakati koji više ne „poštuju“ pravokutni oblik već tu i tamo viri nešto. I svaki puta kad to vidim, razveseli me jer vidim malog kreativca kako viri iz pravokutne kutije jumbo plakata i smije se.

Provirite i vi iz svojih kutija i počnite kreativom mijenjati i educirati svijet, a ne podilaziti istom.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads