Hrvatska književna scena

Tko čini hrvatsku književnu scenu, kakav je odnos autor-djelo-čitatelj, u kojem se smjeru razvija tržište hrvatske knjige, i koliki se potencijal ondje zapravo skriva?

Piše: Adela Juhas
Fotografija: Shutterstock

Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila, svoju tradiciju za ljubitelje pisane riječi održava još od davne 1977. godine. Zagrebački Velesajam u studenom svake godine postaje prijestolnica ukoričenog mozaika mnogih autora. Brojni naslovi i povoljne cijene tek su dio razloga za euforiju posjetitelja.

Rekordan broj prošlogodišnjih posjetitelja sajma, njih preko 100.000, svoje je književne apetite nahranilo jednako kupovinom  knjiga, kao i ostalim književnimzbivanjima koja su pronašla svoje mjestašce na Interliberu. Ovogodišnji sajam predviđa nove rekorde i najavljuje mnoge zanimljivosti i aktualne naslove za čitatelje. Upravo zato, važno je promotriti utjecaj ovakvih zbivanja na hrvatsku književnu scenu, idu li ukorak jedno s drugim, podržavaju li se ili razilaze, a na visoku razinu kojom će hrvatska kulturna scena rasti izvan dometa dosadašnjeg poimanja. Kako bismo uopće povukli paralelu ovih dviju odrednica, svakako valja prokomentirati što (ili možda bolje rečeno, tko) čini hrvatsku književnu scenu, kakav je odnos autor-djelo-čitatelj, u kojem se smjeru razvija tržište hrvatske knjige, i koliki se potencijal ondje zapravo skriva.

Zadatak autora nije samo pisati, već „uspijevaju više autori koji su spremni i sami se potruditi oko vlastite publike (a publika= tržište), ne čekajući da sve netko drugi (nakladnik, agencija, servis…) za njih odradi, a takvih je autora još uvijek premalo.

U sklopu projekta #FULKULTURNO na Interliberu, razgovaramo o hrvatskoj književnoj sceni kroz vizuru brendiranja. Na Okruglom stolu o spomenutoj temi sudjeluju Luka Ostojić, glavni urednik portala Booksa. hr, Nenad Bartolčić, suosnivač nekadašnje knjižare, a danas glavni i odgovorni urednik portala Moderna vremena te doc. dr. sc. Davor Piskač, profesor na Odsjeku za kroatologiju ,na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Razgovor će moderirati prof. Sandra Pocrnić Mlakar, vlasnica i urednica izdavačke kuće Beletra. Prije samog razgovora, sudionici su za Brend kulturu čitateljima otkrili djelić svojih misli kao uvertiru u zanimljivu raspravu o hrvatskoj književnoj sceni.

Kako zadovoljiti hrvatskog čitatelja?

Kada bismo predstavljali odnos autora i njegovih (potencijalnih) čitatelja, svakako bismo se morali upitati – što mu je činiti da zadovolji njegove književne apetite? Kako tvrdi Nenad Bartolčić, „pitanje na prvi pogled izgleda Hrvatska scena jednostavno, no zahtijevalo bi mnogo kompleksniji i ekstenzivniji odgovor, a u najkraćim crtama može se reći da je publika vrlo heterogena, i ne postoji jedinstven recept“. Teško je pritom ne dotaknuti se hrvatskog tržišta, jer ono je „posljednjih godina pod dominacijom knjižnog mainstreama, sve se uglavnom vrti oko (naj)popularnijih beletrističkih ili publicističkih naslova, što samo po sebi nekad i nije bilo neka posebnost dokle god je postojala i značajnija prisutnost i onih manje komercijalnih naslova“. Naravno, reći će Nenad, zadatak autora nije samo pisati, već „uspijevaju višeautori koji su spremni i sami se potruditi oko vlastite publike (a publika = tržište), ne čekajuć da sve netko drugi (nakladnik, agencija, servis…) za njih odradi, a takvih je autora još uvijek premalo“.

Književni kriteriji uspjeha

Luka Ostojić iz Bookse.hr otkrio nam je kako smatra da su književni kriteriji uspjeha neodredivi, no upravo to čini ljepotu ove umjetnosti. „Često najveći uspjeh postiže potpuno neočekivana knjiga. Recimo, tko bi rekao da će ”Moja borba Karla Ovea Knausgaarda”, roman u šest dijelova od 3500 stranica o svakodnevnom životu jednog norveškog pisca, postati ogroman hit u Norveškoj  inozemstvu?“, tvrdi, osvrćući se pritom na našu scenu: „u Hrvatskoj je tržište malo, broj čitatelja je malen, što ograničava mogućnost velikog uspjeha, ali također i smanjuje komercijalni pritisak na autore. Stoga mi se čini da su najzanimljivije, a često i najuspješnije knjige onih autora koji pišu popularne forme (prozu, romane), ali se usuđuju napisati nešto drugačije  i neočekivano. Naravno, takvih autora nema mnogo, ali ih ima dovoljno da nam vrijedi pratiti suvremenu književnu  produkciju“.

Snaga pisane riječi

A kako ovaj odnos promatra književni stručnjak iz sfere obrazovanja? Docent Davor Piskač s Hrvatskih studija osvrnuo se na ‘’dobru književnost’’ kojoj je cilj djelovati snažno na čitatelja kroz razumljivo štivo i oplemeniti ga snagom pisane riječi: „Književnost svedena samo na temu ili samo na diskurs, ma kako on virtuozan bio, ukoliko ne obuhvati jezgru života, prelazi u nešto što se samo “uzme, pročita i zaboravi”. Takvo čitanje nije idealno zbog toga što je pitanje koliko će nas duhom
obogatiti, ali je definitivno korisno u marketinškom smislu, odnosno za proizvodnju profita zbog toga što uvijek treba više“. No, iako je stvaranje profita pisanjem sasvim razumljivo, često se to dvoje sukobljava na račun upravo kvalitete štiva. U tom slučaju, kako tvrdi Davor Piskač, ključnu ulogu imaju književni kritičari, uz bok dobrim autorima i djelima. Kada se radi o ‘’štivu iz razonode’’ tu posla za kritičare nema, smatra Davor Piskač, i nadodaje: „Naravno, književnost se može čitati i samo zabave radi, i to je puno bolje nego ne čitati ništa, no još je bolje čitati i razumijevati dobru književnost. Naravno, stvari nikad nisu „crno-bijele“, ali mogu biti „svjetlije“ ukoliko im se posvetimo s voljom, znanjem i željom da uvedemo pozitivne promjene“.

Hrvatskoj će se otvoriti upravo onolik kulturni prostor za razvoj književnosti, koliko i društvo u cjelini bude svjesno uloge i vrijednosti književnosti te ovisi o tome koliko će društvo biti stabilno. Sigurno je da stabilni i transparentni demokratski procesi pridonose razvoju i širenju tržišta, pa tako i tržišta književnosti, što opet potiče zakon potražnje i ponude, odnosno, potiče i spontanu produkciju književnosti. Dakle, prostor za razvoj kulture pisane riječi postoji, a prije svega ovisi o stabilnosti društva.

Izdavači i autori vs. hrvatsko tržište Spomenom stanja na hrvatskom tržištu u kontekstu izdavačke djelatnosti, mnogima je prva asocijacija na spomenuto – Algoritam. S obzirom na nedavni krah ovog izdavačkog lanca čije je poslovanje uključivalo (a time i također srozalo) ostale izdavače u Hrvatskoj, mnogi se od njih još uvijek oporavljaju i ne ostvaruju svoj predviđeni potencijal. Na pitanje o tome je li moguće ipak ‘’rasti’’ u pozitivnom smjeru, Luka je Ostojić ustvrdio da je takvo što upitno te da se pritom nameće širi problem, a to je „kako najbolje riješiti pitanje distribucije knjiga, jer knjižara je sve manje i uvjeti prodaje su sve gori. S jedne strane čini se da će broj izdavača i broj novih izdanja postati manji. S druge strane, u polju izdavaštva i distribucije možemo očekivati inovativna i raznolika rješenja, jer je sada jasno da sadašnje stanje ne vodi u dobrom smjeru“.

Kriza izdavaštva

S problemom krize izdavača slaže se i Nenad Bartolčić, a pritom ističe da se cjelokupna situacija odražava i na same autore. U ‘’lancu’’ koji čine i autori i izdavači, potreban je dijalog, jer „bez dijaloga (bez fige u džepu) svih u tom lancu i međusobnog podupiranja mi nemamo šanse da se izvučemo iz te permanentne krize, a naravno da je tome, duži niz godina i u velikoj mjeri, suodgovorna i država, resorna ministarstva i dr.“.

Davor Piskač dotaknuo se pritom pitanja “što’’ se zapravo objavljuje, i problema hiperprodukcije kojom hrvatska književna scena počinje obilovati u tendencijama autora za profitom. Bilo izdavaštvo u krizi ili ne, prodaje se mnogo knjiga, i to često nauštrb njihove kvalitete. „U kontekstu te hiperprodukcije, koliko znam, dosta se čita tzv. self-help književnost, dosta se prodaje ljubića i krimića,a razlog je vjerojatno u tome što se kvantitetom želi dostići kvaliteta, a prilike to potiču. Definitivno bilježimo rast broja naslova zbog toga što relacija autor-izdavač-Ministarstvo kulture sasvim lijepo kanalizira sredstva potpore, a knjižnice otkupe barem 250 primjeraka pa se sve nekako pokrije. U tome svemu autori profitiraju, a izdavači ne gube, no kada se naklada od 1000 primjeraka smatra velikom, potreban je i velik broj naslova koji će se moći objaviti kako bi spomenuta relacija bila održiva’’, smatra Davor Piskač.

Kultura pisane riječi u Hrvatskoj i svijetu

Hrvatska ima dobre predispozicije za razvoj kulture pisane riječi, mišljenje je profesora Piskača. Ipak, sve dok postoji nestabilno društvo, potporu će pričekati i izdavačko tržište i produkcija književnosti, kao i književni kritičari da lakše odrade svoj posao. Shodno tome, tvrdi, „Hrvatskoj će se otvoriti upravo onolik kulturni prostor za razvoj književnosti, koliko i društvo u cjelini bude svjesno uloge i vrijednosti književnosti te ovisi o tome koliko će društvo biti stabilno. Sigurno je da stabilni i transparentni demokratski procesi pridonose razvoju i širenju tržišta, pa tako i tržišta književnosti, što opet potiče zakon potražnje i ponude, odnosno, potiče i spontanu produkciju književnosti. Dakle, prostor za razvoj kulture pisane riječi postoji, a prije svega ovisi o stabilnosti društva“.

Prostor za razvoj književnosti

S njim se u potpunosti ne slaže Luka Ostojić, tvrdeći kako na inozemnim scenama postoji  veći prostor za razvoj književnosti „ne samo u smislu većeg broja izdanja, nego i većeg broja malih izdavača koji objavljuju manje komercijalna, ali vrijedna i originalna izdanja. U Hrvatskoj ne postoji veliki prostor za takve izdavače i izdanja, dobrim dijelom zbog malog tržišta, ali i dijelom jer javna tijela nemaju jasnu  strategiju kakvu književnost i na koji način žele poticati. To vodi prema sceni kojom dominira nekoliko većih izdavača, što pogotovo nije dobro za književnost“.

Nenad Bartolčić, iskusan jednako u izdavačkom i medijskom radu, zauzima pak drugačiji stav, tvrdeći kako „u infrastrukturnom smislu mi i ne stojimo toliko loše, imamo sasvim solidnu mrežu knjižnica koje odrađuju veliki posao na promoviranja knjige i čitanja, broj knjižara nije mali niti je nakladnika malo, ali se malo po malo smanjuje broj onih s čijim bi se nakladničkim programima bez ikakvih rezervi mogli ponositi, a novih nakladnika se premalo pojavljuje“. Za otkliznuće u mainstream dobrim su dijelom zaslužni mediji, no, napominje, sve se to događa i na inozemnoj sceni, premda u manjoj mjeri.

Interpretacija književnosti

„Književnost interpretira i nas same“ Davor Piskač se, kao dugogodišnji profesor književnosti, osvrnuo na još jedan važanelement književnosti – ono što je za život “korisno’’: ”Uz sveukupnost književne teorije, književno djelo treba promotriti i na način da „najviše i najljepše govori o sebi samome kada ga se razumije s poetske, s duhovne, psihološke i neke druge “pragmatične” razine. Odnosno kada ga se tumači i razumije s aspekta života. U školama je nastava književnosti zaista jedini predmet koji nas izravno može poučiti umijeću življenja dobroga života, a malo nas je toga zaista svjesno. Najlakše se zakopati u akademske i povijesne rasprave o književnosti, ali ipak je najljepše dopustiti književnosti da nam npr. tijekom interpretacije kaže nešto o sebi, ali i o nama samima. Jer, koliko god mi interpretirali književnost, i ona u tome procesu interpretira i nas same, samoto treba moći i htjeti razumjeti, i čuti. Naime, svatko od nas u književnosti može pronaći samo ono što je integrirao u svome životnom iskustvu, ono što poznaje, a ono što ne poznaje, o tome malo može kazati. S druge strane književnost nudi ogromno životno iskustvo drugih koje višestruko nadilazi životno iskustvo nekog pojedinca, no integriranje iskustva iz književnosti nije niti spontan niti samo intuitivan proces“

Može li takav pristup književnosti probuditi hrvatsku književnu scenu?

U infrastrukturnom smislu mi i ne stojimo toliko loše, imamo sasvim solidnu mrežu knjižnica koje odrađuju veliki posao na promoviranja knjige i čitanja, broj knjižara nije mali, niti je nakladnika malo, ali se malo po malo smanjuje broj onih s čijim bi se nakladničkim programima bez ikakvih rezervi mogli ponositi, a novih nakladnika se premalo pojavljuje.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads