Gdje je nestao dječak koji će reći “Car je gol”?

MARINA ORSAG
gdje-je-nestao-dječak-koji-će-reći-car-je-goll

Kada bi se stvorila svijest gdje svatko može reći što misli, bez da ikoga zaista vrijeđa te reći istinu bez ružnih posljedica, vjerujem da bi ljudi postali jači, svjesniji i samopouzdaniji. A do tada, do tada samo možemo čekati dječaka koji će bez straha ustati i reći, “Car je gol”.

Piše: Marina Orsag
Foto: Studio Smijeha

Živimo u ”fejk” vremenu, vremenu gdje ćemo svi nekome u facu reći ono što žele čuti, a ne naše iskreno mišljenje, u vremenu gdje ćemo reći da nam se nešto sviđa samo zato što se sviđa tisućama na fejsu, u vremenu gdje se istina zakopava diplomacijom. Bolje laži da te se ne doživi krivo…

Nedavno mi prijateljica dolazi na kavu i priča kako njezina kolegica ne radi svoj posao kako spada i da ona radi pola njenog posla; pitala sam ju zašto ne razgovara prvo s njom pa onda s nadređenima ako treba, i na to dobijem odgovor: ”Savjetovano mi je da je najbolje držati to za sebe jer je na višoj poziciji od mene pa da ne ispadnem isfrustrirana, zavidna i slično”.

I s obzirom da to čujem često kao savjet i sama, taj odgovor me ponukao na ovu kolumnu jer iskreno ne mogu shvatiti zašto je to tako. Najčešće me savjetuju tako, kada me novinari ili netko iz publike pita za određenu osobu konkretno pitanje, a ja znam istinit’ odgovor ali k’o budala, da ne ispadnem šta god, lažem. I to je super za mene i moju karijeru. Ozbiljno?!

Nije li to umanjivanje mog kredibiliteta kao osobe i umjetnice jer sve se kao ipak sazna na kraju? Neću li onda ispast’ glupa i ista kao i osobe o kojima nisam rekla istinu? I zašto je normalno da ako kažeš istinu drugi te dožive loše? Zašto je normalno da živimo u svijetu gdje ako poželiš ukazati na nepravdu netko ti sugerira: ”Ma pusti, bolje šuti i radi svoj posao, šta se miješaš?”. Ne znam, meni to nije ok i uznemirava me.

Zašto je normalno da živimo u svijetu gdje ako poželiš ukazati na nepravdu netko ti sugerira: ”Ma pusti, bolje šuti i radi svoj posao, šta se miješaš?”.

Razumijem da svi ponekad lažu da bi zaštitili ili da ne bi povrijedili ljude do kojih im je stalo, ili da izbjegnu svađu. Čak smo izmislili boju za te laži. Bijele. Nevine. Ali ako lažeš u vezi ljudi do kojih ti nije stalo ili ako šutiš u vezi nepravde, koga time štitiš? Sebe ne jer takve stvari zasigurno uznemire.

Koliko puta vam se desilo u životu da ste samo jednostavno nekome htjeli reći: ”E, aj prestani s…! Znam da sve to što pričaš nema veze s vezom i samo prestani više s…!“ Koliko puta vam se dogodilo da ste “držali” neku nepravdu, laž u sebi dugo zbog svih gore navedenih razloga?

Svima nam se to dogodilo barem jednom. I većina nas je to prešutila i to nam je negdje sjelo na organizam. Umjesto da smo to izbacili iz sebe. Ne bi li trebali živjeti u svijetu gdje je ok reći svoje mišljenje? U svijetu gdje je ok reći istinu i da te se ne doživi krivo? Vjerujem da bi onda živjeli bolje i zdravije.

Kada bi se stvorila svijest gdje svatko može reći što misli, bez da ikoga zaista vrijeđa te reći istinu bez ružnih posljedica, vjerujem da bi ljudi postali jači, svjesniji i samopouzdaniji. Postali bi ljudi koje ne bi bilo strah izaći na ulice i mijenjati svoje sudbine. I svima bi nam bilo realnije i stvari bi bile puno manje “fejk”. A do tada, do tada samo možemo čekati dječaka koji će bez straha ustati i reći, “Car je gol”. Ili možemo početi tražiti tog dječaka u sebi.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads